Čestitke od glavonja

Dragi naši fazančići,

Ne znate koliko smo srećni što vi mali penali postojite. Da vas nema, niko se nikad ne bi smijao na pomen naših veličanstvenih imena. Vi ste unijeli smijeh u našu zemlju, koju smo mi odista gradili bez ijednog ispaljenog metka...

Inverzivni Sanader

Ili Blogofanzinov mali doprinos teoriji zavjere

Eto, i to se desilo. Afera koja je toliko retardirana da ne može čovjek za kraj da je uhvati. Listinzi toliko čudno postavljaju stvari da ne možeš da kažeš ni kriv Milo, ni kriva srpska UDBA, ni kriv Amfilohije. Zašto baš Igi i Roćko, zašto se odmah znalo da je falsifikat, kakve sad veze ima Šarić. Čak ni naš najautentičniji lokalni proizvod – kafanski know-it-all stručnjak ostao je zbunjen. Čovjek koji je u sekundi povezivao iluminate, zemljotrese, staklo u čokoladicama Mars (od kojih srpske žene bivaju nerotkinjama), JFK-a, Sionske protokole nije mogao da se osevapi nad listinzima. Zato Blogofanzin, u interesu potpune uzaludnosti, uskače da objasni neobjašnjivo. Spremite se za teoriju zavjere koja će povezati sve stvari koju su vam ikad štrčale (ne bas sve), a koja toliko nema veze sa mozgom da mora biti istinita.

Afera listing

Listinzi, listinzi, listinzi... ko ih je kome smjestio, ko je od koga sprcnut, ko je izdajnik države i vlade, ko je kriv... Lažni su, validni su... Ma kome se više jebe za to. Vlada će na kraju ostati nevino jagnje koje su antidemokrate, nacionalisti, politički miševi i dekadentni umovi htjeli da zakolju. Besmislena tema, kao i svaka. Nego, ono što je bilo zanimljivo ekipi Blogofanzina, koja je na sreću imala priliku da baci pogled na sintezu informacija crnogorske zbilje je,  reklo bi se, zanimljivost same listing drame. Šarenolikost neformalnog prijateljskog ćaskanja u kasnim satima kada su inpulsi jeftiniji; kada su Roćen i ekipa uplatili povoljnije tarife... Od suštinske je važnosti, vidjeti ove informacije i znati kojim društveno-političkim putem ide Montenegro.

Lukijeva Knjiga straha

Naš dopisnik lista Knjigu straha.

Naš mlađahni premijer, poeta i vladika, Igor Lukšić, u pauzama između pregovora o priključenju Montenegra Uniji i čatovanja na fejsbuku sa Darkom Šarićem, napisao je novu knjigu. Igorova zbirka pjesama, koja je objavljena u Indiji,  uskoro će doživjeti i crnogorsko izdanje. Knjiga  मैं समलैंगिक हूँ , u našem prevodu će  se zvati  Knjiga straha.

Kako naš dopisnik iz Indije, Željko Ivanović, saznaje  Knjiga straha je već hit u Bombaju i prihvaćena je u indijskim književnim salunima. Takođe, po kulturnim kuloarima Indije, kruže priče, da će se ovo remek djelo uskoro ekranizovati u Bolivudu.

Još uvijek nije poznato da li će neobarokni sastav Pleme i ovog puta dati treću dimenziju javnim izvođenjem Igorovih stihova.

P.S. Upravo smo primili SMS poruku od našeg dopisnika Željka Ivanovića. Cijenjenom čitateljstvu Blogofanzina, poruku prenosimo u cjelosti: Igor Lukšić je gej. 

Pleme izvodi stihove Igora Lukšića iz prve premijerove Knjige smijeha.

Imperija uzvraća udarac

Čin III

Fatalan kraj

Podgorica. Berlin. Kroz zavjesu duvanskog dima nazire se gomila ljudi. Oni stoje nepomično, poput nervnih bolesnika nakon uzimanja terapije. Sa zidova vise mačke, cvijeće i šareni baloni. U toku je izložba Tijane Vujović, poznate akademske slikarke. Za DJ pultom je Gazda Neša koji diskretno baca pogled na ekran iznad sebe i prati dešavanja u ženskom WC-u. Fiki i Duki nakon izvođenja histeričnog plesa izlaze napolje.

U crnom kadilaku zatamnjenih stakala, na zadnjem sjedištu sjedi Radmila. Ona kuca poruku sljedeće sadržine:”Ova dva idiota su u prolazu pored Berlina. Akcija!”

Kakav Gest !

Čin II

Riječ izdavača

Na sedmom spratu Crnogorskog Narodnooslobodilačkog Pozorišta, u sali za sastanke, sekretarica otvara šalone. Zraci Sunca i svježeg vazduha,  poput penisa u nevinu vaginu prodiru u zagušljivu prostoriju. I pored toga, i dalje se osjeća vonj kanabisa, alkohola, pršute i sexa.

U salu ulazi redakcija časopisa Gest: Nataša Nelević, Janko Ljumović, Radmila Vojvodić, Svetlana Racanović, Andrej Nikolaidis Grk i Maja Mrđenović Mrđ. Dok oni zauzimaju svoja mjesta, ulaze Bane Popović i Goran Ćetkovic Ćento.

Nakon neobaveznog ćaskanja, Ćento prepričava foru koju je noć prije čuo u kafani.

O Mudonji i Glavonji

Sekač deratizator

Predsjednik fudbalskog saveza se kladi sa novinarima uz interesantan dijalog na nivou idiota. Premijer pije kafu, studenti traže toplu vodu, a elektroprivreda  po 1243. put u ovoj godini poskupljuje struju... Dok doktori umiru od gladi i kače se na aparate već krepalih pacijenata; dok studenti vrckaju po ulicama; dok najmudovitiji Crnogorac napada vrckanje tih studenata i pokazuje im veličinu svojih jaja, a  studenti uzvraćaju  hejtom na svojim closed page FB komunama; dok se ljudi kod nas sve redovnije ubijaju, glavonja kotrljajućeg R pomenu potrebu za deratizacijiom. Glavonja smatra da je to trenutno važnije od svega nabrojanog. I manje prašine diže i negodovanja pokrenu ta fašistička izjava, nego vrckavost studenata ili mudovitost Onog Koji Se Ne Boji. Tako reaguju građani Montenegra.

Zbog volontera, rezervista, pripravnika...

- Dobar dan, je l može...

- Da da... izvolite?

- Ja sam taj i taj, da li bih mogao razgovarati sa nekim urednikom ili glavnom facom...

- Glavnom facom?

- Mislim šef, direktor, ne znam kako se to ovdje zove.

- Aham...  da... (mala stanka dok palcem i kažiprstom gladi buckasti podbradak) da... A da li imate zakazano?

- Pa ne baš. Samo sam htio jedan blitzkrieg razgovor, evo donio sam...

- A to je?

- Pa to vam htjedoh pokazati, to je moj CV. Evo, ako hoćete da pogledate.

- A izvinite, zašto vi to meni dajete?

- Pa tražim posao.

Trijumf visine

Čin I

Kako dvorski umjetnici stvaraju

Nekada davno u jednoj maloj zemlji čudesne ljepote živjela je porodica Vojvodić. Njihov zamak se nalazio na vrhu brda koje su mještani malog grada zvali Gorica. Ljubav prema pozorištu, poput biljega na bakinim ledjima, obilježila je njihov život.

Čvor

Roman Nikole Nikolića

Prije par godina, u primjerku  tek izdate knjige mog prijatelja stajala je posveta za mene: ,, ... pokazali smo da samo nekoliko ljudi može da napravi dobru priču u – ovom gradu koji se budi – Podgorici!“

Ova formulacija se kristalisala kao moto kojim se vodim tražeći DOBRE PRIČE u Podgorici. Moto kojim se branim i vadim iz kolektivne agonije pasivnosti, frustracije i kukanja kako se ovdje ništa ne može postići. Kako je ovdje sve mrtvo i kako su mi/nam uvijek drugi krivi. Moto kojim pokušavam da isprovociram sebe i druge na mnogo ljepšu stranu djelanja – kreaciju.Dakle gospodo, još jedna dobra priča u Podgorici (pa i Crnoj Gori) je knjiga Nikole Nikolić – Čvor!

Daleko od toga da je ovo neka recenzija. Ne bih da navodim lijepim riječima, frazama... To ću ostaviti stručnim ljudima i onima kojima nije dosadno da tvore fraze i izraze, eufemizme i kritike. Moj pristup ovdje je samo lični. Dakle, ovo pišem sa neke moje lične perspektive, ili kako ja volim reći fanzinske. Moje nailaženje na dobre priče i blogovanje o njima

Himna Univerziteta Dolce & Gabbana

Ekipi Blogofanzina  je danas stigao neobičan telegram koji prenosimo u cjelosti.

“Nadjimo se veceras u 21:03 h ispod mosta koji je ispod mosta na putu za Stari aerodrom. STOP. Imam važne informacije za vas. STOP. Šifra- koka nosilja. STOP.”

Dežurni novinar Blogofanzina se našao na dogovoreno mjesto sa, ispostaviće se, protjeranim studentom sa UDG-a. NAIME, student- N.N. lice je izbačen sa fakulteta zbog toga što je na generalnoj probi za sjutrašnju dodjelu diploma, greškom umjesto kape u vis bacio diplomu. Revoltiran odlukom uprave fakulteta, student - N.N. lice je našem novinaru dao zamotuljak na kojem je ispisan zvanični tekst himne UDG-a, koji će diplomci sjutra na ceremoniji izvesti. Ekskluzivno, samo za čitaoce Blogofanzina, stihovi ovog remek dela.

May the force be with you, Vojine

Darth Vojinder

Kolumnista Sveta kompjutera Miodrag Kuzmanović, u slobodno vrijeme i najjači kralj u univerzumu, opisujući igru Force unleashed 2 opravdano joj zamjera što se igraču daje mogućnost sa sa nekim svojim neimenovanim džedajem zavrće uši i pali šklempe Darth Vader-u. Da, da, onom Darth Vaderu, ultimativnom badass-u našeg i vašeg djetinjstva, za koga svira Imerijalni marš i koga se više plaše nesposobni podanici nego sami neprijatlji. Užasno me pogađa kad pop-kultura u svom maniru prežvakavanja i cijeđenja suve drenovine, od ultimativnih zlikovaca pravi neke  low-digest negativce koje udara u guzicu ko stigne i na kraju neslavno završe. Ne, ovaj tekst nije inspirasan pukovnikom Gadafijem, mada mi je pao na pamet.

Pregled štampe

Šizofrenija za euro i po. Prije nekoliko dana u Beču je rađena analiza lobanje ,,prosječnog“ Crnogorca u Institutu za Lude i Blago Lude (ILBL) u saradnji sa Agencijom za Ispitivanje Društvenih Fenomena (AIDF). Na pitanje stručnjaka kako prosječan Crnogorac ostaje imun na sva silovanja svijesti, odgovor je dala jednostavna obdukcija pri kojoj je u lobanji otkrivena rolna toalet papira u koju su ugravirane poruke iz informativnih medija koje čitalac, nesvjesno sklon perverziji, konzumira.

Čist obraz, nečiste pare

Direktor Agencije za borbu protiv pranja novca Predrag Mitrović u školi zvani Ježo, a u underground sferi poznat i poštovan, (ne manje od Ranke Čarapić) pod pseudonimom Bager i predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica su na jesenjem međunarodnom seminaru protiv kriminala u Egiptu remizirali pred inostranim kolegama dosadašnji rad navedene agencije.

Sa zasijedanja na Kamiljoj Grbi. (Foto: Stormy Monday)

Če Gevarice

Novela o protestima

- Što radiš brate, ’oćemo li se gledat?

- Evo, nemam ti se kad za nos uhvatit, sve po nekih protesta... ajde javljam ti se, samo da skoknem do jednog protesta tu na petnaest minuta, neće to dugo... brzo ću...

Čudne su se stvari dešavale u Podgorici gradu, oktobra mjeseca. Jesen stiže, zlatno nas lišće baca u romantična i patetična sanjarenja... svi bismo htjeli biti malo heroji, a sada će i zima pa valja naći i neki vid zabave. I tako mladi ljudi, koji pohađaju škole visokog obrazovanja nađoše novu vrstu zabave i vid društvene svjesnosti – glumatanje osviješćenih individua – protesti. I tako počeše da se pišu istorijske novele o protestima mladih ,,prvi put u Crnoj Gori“.

Intervju sa Antoniom Sanchezom

Iako gnusne scene iz Libije, ekipi Blogofanzina i poluhobitskom stanovništvu donose zanimljive novitete. Ekskluzivno na Blogofanzinu – video materijal snimljen sa članom izgnane subkulturne grupe pajaca i ratnika.

Nikšićki đuvegija

Iliti Gospođo, nećete valjda

Kad sam napisao ono nešto o seksu i politici bio sam direktno inspirisan pričom nekih službenih vozača o navodnom Milovom švrljanju i potencijalnom razvodu. Službeni vozači, taj koktel narodnog tribuna, žena u frizerskom i lowbudget UDBE, u slučajevima kad ne devetaju nesrećnike koji su dobacili Voženom Licu, znaju tako da nagovijeste nešto iz Vrha. E od tada do ovog trenutka, taj navodni razvod postao javna tajna, prežvakao ga svako, ali niko ispljunuo. Još od kad se Ezel Barjaktar samoubijo ništa nije tako zainteresovalo crnogorsku da-ti-pričam javnost, a momčinu Mila već po Nikšiću zovu Mladoženja i Đuvegija. Jedino u medijima ni makac. Ustvari nije bas ni makac, ali tako nesto. Prvo su Dnevne novine objavile onaj potpuno-sam-uspješna-a-inače-nisam-trudna tekst, a onda reagovao Lovac na zmajeve i opravdano se zapitao – sa kim to nisi trudna?

Šampinjoni :)

Povodom dvadesete nacionalne titule za redom i prve titule regionalne Tranzicija T-com/Prva banka/ KAP / Vektra Brković lige, Evropski komesar za proširenje Štefan File je prekjuče u Podgorici, crnogorskom premijeru i najboljem strijelcu u drugom dijelu kvalifikacija evrolige, uručio zlatnu čizmu, nagradu za rekord koji ekipa DPS drži – 20 godina bez poraza uz gaženje i gnječenje protivničkih ekipa. Uz čizmu i plaketu, crnogorski centarfor sa izuzetnim njuhom za gol je dobio i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore za ovu godinu.

Nacrt za ideologiju jedne vlasti. I opozicije

Euroskepticizam se uvukao u naše male domove. Ne zapjeva domačica nad ajvarom kad se ispuni 5. tačka akcionog plana, ne razvuče se onaj Roćenov osmeh ispod brka kao pre, a danas, kad sa anđelima pročitaše izviještaj - ništa. Skepticizam brale, od sada i u vašem domu.

Gigo sa svojim SAY-NO-mobilom  na proputovanju Texasom

EU aranžman - CANCEL ?

Ako bi se desilo da jednog dana Albanija, Srbija, ostatak regiona uđu prije nas u EU, to bi bilo samo zato što mi ne bismo htjeli da uđemo. Ali to je samo ako, naravno. Apsurdan kondicional.

Naravno, da mi nikada ne bismo imali takav hir, pa ni kad bi Milo u najvećem ludilu rekao tako. Jer mi želimo da budemo dio evropske porodice. I sav ovaj put u zadnjih pet godina je podređen tome. I trtljanje o EU i integracijama (sa sve istoimenim smjerovima na fakultetu); i sve priče  da ćemo iskorijeniti mafiju, korupciju, nepotizam... poštovati ustav (koji garantuje sva prava evropske pravne tradicije i prakse na čelu sa osnovnim ljudskim pravima), unaprijediti ,,državu socijalne pravde“... Sve je to bilo zbog EU.

Nismo ludi da obesmislimo sve to zaključno sa evropskim institucijama koje se polomismo da ispoštujemo, koje nam sijaju kao sunce svete zemlje. Zamislite da sada nemaju za nas nikakvog političkog i kulturnog značaja Strazbur, Brisel, Hag...

Ne igraj na Engleze !

Završila se i utakmica godine.  Kako sam potpuno neupućena u sportska zbivanja, začudila sam se kada sam prije tri dana vidjela na drugom programu u lijevom uglu ekrana natpis „ Još 2 dana“... prvo sam pomislila da je odbrojavanje usled iččekivanja velikog medijskog transfera - povratka Don Vojvodića u okrilje javnog servisa.  Rade sad izgleda kao mala Doroti iz Čarobnjaka iz Oza koja se izgubila i viče: „There’s no place like home, there’s no place like home...“ dok se vraća u svoj topli javni dom. A, i dovući će i svoju IN dinastiju da - pored svih crnogorskih kukavaca koji se ovih dana sve više bacaju u štrajkove - vise na državnom budžetu. Mada, „ državno je najbolje“. To te kod nas nauče već na prvoj godini studija, pa se dobro ude(pe)siš i ne talasaš previše. I Rade to zna. Ali, kao što kaže ime njegove negdašnje grupe, tako i on hvata „Poslednji vagon“ i bježi pod državne skute, jer od „privatnog biznisa“ više ’ljeba nema. 

Male avanture Olivera Dupelizića (4)

Utakmica za anale!

Stavio sam mali kišobran u džep i krenuo ka gradu. U strogom centru me dočekao karneval. Navijači Engleske reprezentacije, zajedno sa našima, gutali su pivo. Osjetio sam blagi pritisak u predjelu grudi, ali sam uspio nekako da se probijem kroz masu. Ušao sam u ulaz i popeo se na drugi sprat. Tamo me čekala moja najbolja drugarica. Učili smo do kasno, tako da sam u jednom trenutku odlučio da krenem. Napolju me dočekala ludnica.

Intelektulani kenjatori

Ježio sam se kada na fakultetu naiđu primjerci profesora koji pred nama počinju mentalno da masturbiraju i izdrkavaju tone slomijezik izraza. Uglavnom je to samozadovoljavanje pod-pomognuto lizanjem profesorskog ega studentskim dlakavim jezicima i sve se sočno završi lavinom mentalnih izdrkotina bez ikakvog smisla.

Kolega R. i ja smo se bavili obesmišljavanjem i parodisanjem ovih bizarnih manifestacija u naših predavača te bi lupetali zapamćene riječi sastavljajući rečenice tipa: parsimonijalna bifurkacija diskursa, defraudacijski dekonstruiše mimetičku konkluziju kroz meta naraciju holistički datog pregnantnog  fundacionalizma prikazanog artefakta koji varijabilno ontologizuje kurac!

Odluka je na mjestu, govna jedna

Vesna Medenica:  Svi ste vi govna

Povodom već poznate intrige i skandala u državnim/fudbalskim/podzemnim institucijama i kladionicama - o zaboravnoj sutkinji koja je postala nezaboravna, zaboravivši da zaključi par utakmica i sudiji koji je pod sumnjom dopinga sudio i više nego što običan sudija može, predsjednica suda Montenegra je izjavila da nije bilo grešaka i da se utakmica nastavlja po propisima.

Šta će presuditi UEFA, još se ne zna, jer postoje indicije da su utakmice namještene na 10+ golova. Da je koeficijent veliki, a da u svemu učestvuje fudbalska mafija. Ipak, kako se ne javljaju iz ovih institucija (UEFA i FIFA), na snazi je i dalje Vesnina izjava. Naravno uz opasku da su novinari govna i zaključak jebem vas u usta škrbava, što je kasnije rekla da je pokupila još davno od Deja Savićevića.

Interracial gangbang i zašto ga nema

Koristeći facebook rječnik ovo bi bio „onaj čudni momenat kad misiš da tuđe govno previše dobro za tebe“.  Belruskoni ima harem barely legal fufica, malo Maroko, malo Murtovina, više seks skandal, ogavni senzacionalizam, sumrak civilizacije i ostale nepodobšine. A meni došlo da zavapim – eh da mi je. Jer u ovom „hemoroidu na šupku svemira“ gdje mi živimo seks  skandal izgleda nije dovoljno skandalozan. Ovdje su još na snazi skandali predseksualne revolucije, predsjednik ne jebe sa strane, ali se mršti na određene stihove himne. Niko izgleda ne jebe ničiju ženu, niko se ne rnje o skupštinskog kolegu, a o kakvom interracial gangbang-u nema ni govora. Kakva laž.  A kako bi bilo dobro da se ovdje desi jedan Anthony Weiner koji fotografiše svoje nabubrele bokserice pa šalje zainteresovanim studentkinjama. Ali ne, ne, crnogorski Weiner bi bio diskreditovan zbog rata za mir, Veskobarovih para, zemunskog klana, bokserice nikad ne bi ni stigle na red.

Cenzura na televiziji Vijesti ?

Sinoć? Kako mi je bilo? Ooo goleme muke. Trčim kući s fudbala, (s jebenog termina u ponoć) da uhvatim reprizu magazina bez granica na TV Vijesti. Palim televizor, slušam, čekam, kad ono go kurac. Sadiković osunetio Antonia Sančeza!  Padoh! Opet cukar u vodu. Ne bi mi jasno ništa. Zakidoše zadnji dio pjesme! Zašto? Kako? Da ne nagađam sad. Samo da pitam.

Je li ono sinoć bila cenzura? Tako se bar to u rječniku zove. Ili je to bila sasvim koincidentna montaža? Sinoć u emisiji ,,Bez granica“ nije bilo poslednjeg dijela pjesme koju je radila banda Antonia Sančeza i kurvinih sinova! Antonio?

Svađe s televizorom

Opet se svađamo. Derem se i psujem poslanike, koje to vjerovatno neće interesovati dok troše svoje bonuse u Splendid. Mada prije no optužim, tamo vjerovatno idu na službene ručkove. Šta radim na sav bijes koji imam? Jel moguće da nas šišaju? Ćalovićki svaka čast. A mi sjedimo doma, nerviramo se, svađamo i diskutujemo međusobno, porodica i prijatelji, i ništa više od toga ne radimo. A ja sam sebi kupila torbu na rate, poslije 4 godine, za naredne 4 godine. Ali kvalitet, čista koža, da duže traje. I to presrećna, uživam u njoj. Imam još tri rate, po 25 eura od svoje pripravničke mizerije. Dozvoljavam sebi taj lukzus jer računam- zaslužila sam jednu dobru torbu sad pa ću se srkrpit, nek ide život. Navikla sam na to.

Antonio Sanchez i Kurvini Sinovi

Prljavi (b)luzeri ponovo na okupu

Ko bi bolje sredio velike negativce od Betmena ili neke druge maskirane budale, a ko bi bolje aranžirao velike ličnosti crnogorske političke elite od Antonia i njegovih štenadi. Posle dosta vremena, locirana je kretnja grupice muzikanata, sviraca, nadriljekara i advokata. Opet su nešto ,,prčnuli“ Antonio i kurvini sinovi.

Male avanture Olivera Dupelizića (3)

Kurtonolog

U amfiteatar je ušao simpatični čičica. Pogledao nas je svojim veselim okicama I rekao: zdravo dječice moja, ja sam vaš novi profesor. Smješkao se neko vrijeme sa katedre i žvakao vještačku vilicu. Čudno, pomislio sam, ova odvratna stvar mi uopšte ne smeta.  Počeo je da nam priča o svojoj mladosti u Jugoslaviji. Kao da gledam film. Tako sam se osjećao dok sam slušao tog čovjeka. Konačno na usranom fakultetu političkih nauka imaš ispred sebe zanimljivog tipa. Koleginice su zapisivale svaku riječ. Bile su ubijeđene da će nešto od toga bit na testu. Kurca njima treba, eto što im treba. Kurcem po glavi, govorio je A. svaki put kad bi dotične postavile neko pitanje. Sa predavanja sam izašao pun energije. Kao posle dobrog koncerta. A. je primijetio moju euforiju i samo odmahnuo glavom.

Karikatura mjeseca

Pobjeda? :D

Teško je nacrtati karikaturu koja bi obuhvatila nauku ali, na sreću, to nam i ne treba, kada je internet pun slika ministrice čije slike uvijek ispadaju povodom erupcija njene genijalnosti. Tako i ovog puta, povodom karnevala nauke na kojem je ona glavni klovn.

Povodom otvorenih dana kozmetike, pardon, nauke ni manje ni više nego u Delti, sinonimu intelekta i racionalnog, koje je otvorila ikona naše nauke, žena bez granica. Žena koja ne staje sa blamom. Poslije zajeba saznanja Jovana Cvijća i Pavla Rovinskog, ona  svoju superiornu naciju futuristički predvodi stazama nauke i prosperiteta, pravo kroz Deltu.

Guguli guguli reforme

,,Reformom i globalnim okolnostima do impresivnih rezultata“. To je bio zaključak resora za nacionalnu bezbjednost i uređenje prostora, na čelu sa Borom Vučinićem.

Boro Vučinić u momentu strateškog planiranja

U usta / u prkno

Rezime (?)

- Mora da se zove Jebem te u usta / u prkno, pod pazuh, u dlan jer smo mi što se jebemo u usta glavni i mi ćemo  vas da ispoštujemo, ali se mi pitamo. Jer smo glavni.

- E ne može, svi su se moji vazda jebali u prkno, i vi ste se do skora jebali u prkno i nećete nas izjednačavat sa ovima što je jebu pod pazuh. A i pitali smo, više je nas što se jebu u prkno. Treba da stoji jebem te u usta-u prkno, pod pazuh, u dlan... I samo da znate zabranio sam djeci da idu u skolu dok ih ne budu jebali u prkno isto kao u usta.

(ko ne pušti djecu da se jebu u usta, jebaćemo mi njega)

- Ajde ljudi ne zebavajte se, sve je ovo poteklo iz sve ti jebem. Razumijemo se.

- Ajde ćuti  jebonostalgičaru. Ima li ko što da predloži.

- A da se zove jebem ti mater?

- Hm, može...

- Vidiš, zanimljivo. Ček da pitam tatu. Tata, može li jebem ti mater?

HSF – jedna prelijepa priča sa margine

I dok se u Montenegru dešavaju neke megalomanske manifestacije koje se razbacuju još megalomanskijim imenima; dok se rađaju i dešavaju festivali koji bilježe ,,rekordne posjećenosti“ i na sva zvona obećavaju preporod grada i države (ako prvo oni zarade pare); dok neki fest organizatori plaču kako se nema para i kako je cijeli svijet kriv zbog toga ili pucanja festivala i dok se kunu u ljubav prema onome što rade, a kao krpelji vise po nogavicama sponzora... tamo negdje u Boki, u malom Herceg Novom, zahvaljujući nekolicini ljudi i ljubitelja stripa, već zadnjih pet godina, održava se Hercegnovski Strip Festival (HSF). Neki čuli, neki nisu, u svakom slučaju, čedo koje diše, koje na gerilski način održavaju na margini ili na pjeni od mora, kome šta ljepše zvuči. Kad vidite kako nam je kultura leprozna, onda je čast biti na margini.Bez mnogo para i sa skromnim (ili u kašnjenju) sponzorstvima izrađuju se plakati u home-made produkciji, u neformalnoj atmosferi se održavaju večeri festivala... i to sve daleko od huke i buke mainstream histerije.

Male avanture Olivera Dupelizića (2)

Premijera

Premijera je noćas u CNP. Moramo to da gledamo. Moramo. Kaže i savija. Evo ovo ćemo da izduvamo na koktel posle premijere. Brate, to će da nas uništi. Samo ti to spakuj i uživaj. Vidimo se.

Rafi riba ispušila :)

I bijeli sport je počeo da se ,,prlja“. Prljavo ali slatko iznenađenje dočekalo je popularnog Rafu ispod stola na press konferenciji US Opena - dvousta preplanula hobotnica neodoljivog nepcohvata, rijetka vrsta koje samo ima u sjevernim vodama. Organizatori kažu da ona iz samoodbrane hvata napadača za polni ud i crpi mu snagu dok ne kolabira, a znajući za Rafino ,,rganje“ nogama ispod stola, bili su sigurni u opsceno iznenađenje i njegov (skoro) dobar ishod. Takođe su htjeli da mu US Open ostane u uspomeni kao jedini turnir na kojem je jedan igrač oralno zadovoljen od ribe, bukvalno.

Maler Montenegra i 777

Kažu da je velika sreća naći dostojanstven posao u današnjoj Crnoj Gori. Ja, pak, kažem da je velika sreća odgledati neku utakmicu po slobodnom i sopstvenom izboru. Ko zna ko je u pravu. Ukusi su to.

Pink eye Serbs

,,Sve ću da ve hapsim! " Načelnik Prosvjet-Milicije

Podgorica, crnogorska Crna Gora – Pandemija virusa! Crna Gora je u vanrednom stanju! Na izmaku ovih vrućina, građani, ali i državni vrh primijetiše da su neki njihovi sugrađani, (tj građani drugog reda) - počeli da buncaju. Lingvisti i logopedi pokušavaju da identifikuju jezik i sve su indicije da ljudi zbore Srpski. I to nije svo zlo. Oboljeli jasno  potvrđuju da žele da pričaju tim nemuštim jezikom. Zato je ministarstvo prosvjete dekretom osnovalo specijalnu formaciju prosvjetne milicije u čijoj će nadležnosti biti otkrivanje, dekontaminacija i istrebljenje bolesnih kojima nema spasa. Iz njihovog kriznog štaba kažu da su za sada strašno oprezni, pogotovo na pritajene profesore koji na izgled djeluju potpuno normalni i smireni. Ne isključuju mogućnost da je to stanje inkubacije virusa.

Team America - dezinfekcija, deratizacija, demokratizacija

Fuck yeah! Pada vlada! I u Libiji! Jevanđelisti u čeličnim pticama, sa bombama isporučiše demokratiju još jednoj zemlji i oslobodiše je od čizme tiranina. Još malo i svijet će biti čist od  prepreka koje staju na put tekovini zapadnih vrijednosti (pljačkanje, silovanje, izrabljivanje...) I sada će Libijci biti ravnopravni pred bogom i Amerikom u demokratiji, nemaštini, ispijanju demagogije... sve zahvaljujući – Team America! Borcima bez kompromisa kada je u pitanju eliminacija loših momaka.

Male avanture Olivera Dupelizića

Dan koji se pamti

,,Dobar dan poštovani slušaoci upravo smo dobili informaciju da su našoj zemlji uvedene sankcije. Kako BETA javlja...“

Tog dana je otac došao s posla vidno umoran. Bacio se u svoju fotelju, teško uzdahnuo i nervoznim prstima odvezao kravatu. Majka mu je prišla i nakon poljupca u čelo spustila na sto bocu hladnog piva. Otac je sasuo u sebe pola boce i podrignuo. Svi smo se glasno smijali. Pomilovao me po kosi i otišao u kuhinju. Tamo se čulo neko šuškanje koje je trajalo nekoliko minuta, a onda je otac uzviknuo šta ima za ručak?

Fenomen :)

Ovakve stvari ni najbujnija mašta ne može da zamisli. Avgust -  mjesec nevjerovatnih i neobjašnjivih pojava, požara, solarnih oluja, društveno-političkih malih obrta, pojave džinova, užarenih kugli na nebu... i to nije kraj!

70 Montenegro požara?

Mediji javiše da je tokom jučerašnjeg dana izbilo oko 70 požara u okolini Podgorice. Eto ti sad. Baš juče, kad je najzad malo zahladilo. Ali i kad je onaj vjetar pukao(?) Pa da počnemo, onako amaterski da se osvrnemo na tu temu. Amaterski početak bi bio: a šta je to požar? Obzirom da je vrlo jednostavan odgovor na to pitanje i da ne bismo banalisali stvar, koncentrisaćemo se na pojam koji je nauka ustanovila kao ,,Crnogorski požar“ ili ,,Montenegro požar“.

S` onu stranu :)

Nisam mislio da ću uopšte pisati nešto o ovom festivalu kojem je još u horoskopu zapisana propast. A znajući da je i prošle godine fest pukao iako su doveli Kirila koji, siguran sam, nikad nije pred manjom publikom nastupao. I tako, arhvirah taj dio dodošanske novije istorije. Ipak, par nekih rečenica me istinski natjeralo da brčnem dva slova, da malo pročačkam izjave izvjesne organizatorke festa. Pa da vidimo...

Osvješćenja u bajkama

Ja se zovem Demokratija… Snežana

Ona se zove demokratija. A tata je zove zlato. Ona je čista i čedna kao pahulja. Bolje reći, ona je grudva. Džin od ljepote. Ona šarmira sve životinje u šumi. I patuljke ona šarmira. Valja im različite priče. Kobajagi, nju mrzi crna zla vještica. Ja bih to ipak nazvao čarobnica. Narcis koji se ogleda na svom kič, sveznajućem ogledalu. Željna je njene krvi, kaže bajka. Ali ni plaćenici ne odolijevaju bjelini i zaobljenosti njenog lica. Njihova srca bivaju obasjana. Jer ona je Snow-white. Ne, ona je Snežana. Ne, ona je Demokratija.

Ne dirajte mi krugove

A ljudi kad se vratim iz pozorišta! Osjećaj svrhe i punog postojanja imam na putovanjima, kad mi se skupi društvo, na koncertu, nakon dobrog filma, i kad idem u pozorište! Kakav osjećaj! Ulazim u  drugu dimenziju! I ne osjecam samo glasove i neka druga vremena, karaktere. Tih sat ipo, dva osjećam ljude. Čovjek obraća pažnju na svaki pokret glumca, svaki dio tijela, trzaj, svaki njegov pokret u nagovještaju je bitan. Presudan. Toliko si skoncentrisan na ono sledeće što će glumac da izgovori ili da uradi da ti to postane jedino na svijet u tom trenutku što te interesuje.

Mikeli Nacionale

Ko kaže da se u politici ne zna ko pije, a ko plaća? Dajte, molim vas. A i ako je tako, kod nas Crnogoraca – nije! Mi smo vazda imali što drugi nisu.

I rat u kojem nismo bili, ali se izvinili; i nezavisne intelektualce, koji uspješno analiziraju društveno stanje i vazda pogode da će DPS da pobijedi; i prebijene novinare koji leže po trotoara i kukaju; i instant demokrate; i žensku košarkašku reprezentaciju na koju se tako brzo napalimo i još brže zaboravimo, a da ni ime nismo zapamtili nekoj igračici; i mnogo oboljelih od kurcobolje što Đoković slavi pobjede; i crvene ajkule koj imaju karakter, čak i kad gube (pa ćemo opet neđe Porobića na tribine stuć); i jedan od efikasnijih svjetskih izvoza oružja u Libiju; i Mirka Vučinića koji je našao foru da mu sudija ne da žuti karton za skidanje dresa, pa sad skida gaće; i da ne nabrajam više, nego da se vratim na prvo pitanje...

Infantilije: Srce kuca tu je

[28.7.2011 18:55:44] A:  tu si?
[28.7.2011 18:55:57] A: evo se skida slika
[28.7.2011 18:58:48] A: sto nece :/
[28.7.2011 19:00:19] A: hehehehehe kako je dobra! :D
[28.7.2011 19:07:52] B: đe si ti
[28.7.2011 19:08:03] B: ja evo đecu pazio do sad
[28.7.2011 19:08:12] A: kakvu djecu?
[28.7.2011 19:08:14] B: maltretirali smo sve moguće
[28.7.2011 19:08:20] B: životinje od maženja
[28.7.2011 19:08:22] B: :D
[28.7.2011 19:08:27] A: :)
[28.7.2011 19:08:31] B: od sestre malu i još neku malu
[28.7.2011 19:08:41] A: hehhe
[28.7.2011 19:08:46] A: ja sam bolesna :/

Provincijska erekcija

Divlja ljepota, divlja (iz)gradnja divlje države

Od 2006. godine, baš nekako kad smo postali nezavisni i sami sebi dovoljni, po novinama se toliko puta provukla priča o divljoj gradnji. Jednostavno, sad kad nam niko ne smeta, žestoko smo se rastrčali da uletimo u progres. Da za-srljamo u progres. Pa to ide ovako: ako kakva sirotinja ogradi malo dvorišta u neki kamenjar Malog ili Veljeg brda; i ako malo opitomi taj krš i draču, dođe inspekcija i sruše tih dvadesetak kvadrata. Obrazloženje: ne radi se u skladu sa prostornim planom i neracionalno se iskorištava prostor,

Copa America

Maleri koji su uništili Larisin i moj san

(ili: Patty želi biti boginja)

Bilo je ovo prvenstvo velikih sisa i mojih velikih nadanja da ću ih vidjeti. Dvadesetak dana Tantalovih muka. Sa koliko se samo lopti igralo ovo prvenstvo. Koliko se lopti moglo vidjeti, a Larisine lopte i dalje u autu. Mislim u brusu.

Magarac

Sanjah prije neku noć vrlo zanimljiv san, iz kojeg mogu između ostalog da naslutim kakve me brige more trenutno (mada rekla bih da su to kod mene uvijek aktuelne teme). Jedan čovjek mi prilazi i šapuće rečenicu po rečenicu na jedno pa na drugo uho maznim glasom sledeće:

„Sve riječi jednako znače  i jednako se čuju kad se izgovaraju na ovaj način.

I ružne.

I lijepe.

I grdne.

I dobre.“

Fanzin

Iznenadilo me koliko malo ljudi zna šta je fanzin. ,,Iznenadilo“, i ,,koliko malo“, vezano je više za moje očekivanje da bar 98% ljudi zna šta je fanzin. Bez obzira na kulturu fanzinstva kod nas; da li je visoka ili ne; da li je ima (sada) ili ne, mislio sam da svako zna, u najgorem slučaju, da je to jedna vrsta, uslovno rečeno, amaterskog časopisa koji nastaje ručno. A posebno sam to očekivao jer su oko mene sve pankeri, rokeri, metalci, stripovnjaci, karirani šalovi, intelektualci, znalci... nego, nije ni to tema, niti im zamjeram.

Blogofanzin kao spas

On ima pipke koji rastu iz glave, debeo je i nosi dioptrijske naočare sa debelim crnim okvirom. Dovoljan đak, i uvijek je sa malim bubama i čudnim smislom za humor, baziranim na podrigivanju. Ona ima kovrdžavu kosu. Stariji je često miješaju sa likovima iz bajke, te je, ne rijetko, prvim kamenom tjeraju kao košmare koji ih opominju na odrastanje. Njen svijet je svijet skalamerija iz fizike i hemijskih epruveta. Sve to radi, kako kaže, da bi spasila svijet. Pobogu, kakve nebuloze. Kako se ostala djeca slatko smiju.