Iznenadilo me koliko malo ljudi zna šta je fanzin. ,,Iznenadilo“, i ,,koliko malo“, vezano je više za moje očekivanje da bar 98% ljudi zna šta je fanzin. Bez obzira na kulturu fanzinstva kod nas; da li je visoka ili ne; da li je ima (sada) ili ne, mislio sam da svako zna, u najgorem slučaju, da je to jedna vrsta, uslovno rečeno, amaterskog časopisa koji nastaje ručno. A posebno sam to očekivao jer su oko mene sve pankeri, rokeri, metalci, stripovnjaci, karirani šalovi, intelektualci, znalci... nego, nije ni to tema, niti im zamjeram.
Ono što je, zatim, prigrlilo moje iznenađenje je bila reakcija koju su ljudi uglavnom imali: ,,A vrrrhh!“; ,,Preedooobrooo! Ajmo tako nešto da radimo!“; ,,A kako dobra fora!“ I tako dalje... a pitate se šta sam im to nevjerovatno rekao? (makar opet ovi neupućeni)
Najkraće i najjednostavnije: nije baš časopis, ali neka vrsta publikacije, potpuno amaterska i gerilska. Radi se ručno, bez ikakve fine kozmetike; sjeckaju se i lijepe crteži, slike, naslovi, kuca se kucaćom/pisaćom mašinom. To sve spada u neku vrstu sloga kućne radinosti i na kraju se kopira i razmjenjuje sa drugim ljudima koji rade iste stvari. Pa na primjer neko radi fanzin o stripu i u stripu, neko o muzici, naučnoj fantastici, filmovima... i takav pristup stvarima (koji je prije svaga fanovski, ne ni stručni ni ikakve druge prirode) biva i malo novinarstvo, (sa kolumnama i recenzijama), pa i malo kolaž umjetničko djelo (jer svako dodaje detalje po svojoj estetici i oslobođen je forme). Na kraju, najznačajnije je, da fanzin rade fanovi i entuzijasti. Radi iz ljubavi i same naivne želje za kreativnošću, dijeljenjem i razmjenom. Kako to fino stoji na Wikipediji: ,,Uradi sam filozofija nalaže da sve oko fanzina završimo sami snalazeći se i oslanjajući se jedni na druge. Npr. neko ima štampač, nečija mama može da kopira na poslu itd. Sponzori i reklama ubijaju fanzin.” (!!!)
Dakle, profit nije bitan. Dopušteno je kopiranje i kopiranje tih kolaža ukusa i stilova. Što dalje ode fanzin i što se kroz više ruku proturi, to je strujanje pod-kulture življe. Fanzin je bukvalno underground medij.
I tako, ljudi se drže zajedno, stvari idu lagano. Svako po nešto raducka. U samom-fanzin stvaralaštvu je i kritika mainstream-a, kroz jednostavno ( i alternativno) nuđenje ideja i (malih) djela.
Naravno da fanzin danas ne može biti toliko jak, kada su sve informacije na dlanu, i kad je internet forma zavladala, ali i danas ima privrženika koji ,,proturaju“ fanzin bar do preko puta, štampano ili elektronski. U svakom slučaju i danas fanzin ima sasvim dovoljno prostora da se širi na ,,amatersku i alternativnu umjetničku formu“ (šta god to danas predstavljalo). Pa i sam (ne)koncept fanzina predstavlja neki vid savremenog umjetničkog izražaja. Da napomenem da su mnogi profesionalni časopisi i fan-magazini izrasli iz fanzina posle dugog objavljivanja.
Danas, čak i elektronski faznin ( net ili e-(fan)zin) pokušava da zadrži stari šmek, pa su i tu slike, crteži i textovi sa mnogo fleka i efekata lijepljenog i zarezanog. Ili jednostavno, skenira se ručno urađeni zin i izbaci se na internet.
Te fleke i nesavršenost u stvari jesu fanzin. Zamislite kada dobijete loše kopirani fanzin sa mnogo sijenki i kasetu, koja je presnimljena, sve u jednoj nabrčkanoj koverti sa izlijepljenim markicama. Sjećam se dobro, audio bajke braće Grim, a preko njih nasnimljen Exploited :) Žao mi nezaboravnog glasa Zijaha Sokolovića, al’ jebi ga ne može sve :/ A prazna kaseta je tada bila dvije marke. Nije se imalo.
Stare fanzine sam izgubio, otuđeni su ili sam ih jednostavno dao (bolji vid bacanja). Nisu to bili neki strašni primjerci. Par hobi – pokušaja drugova iz škole, ideja da imamo školski underground magazin i da se razmjenjujemo sa drugim ljudima, završila je u nekoliko fascikli. Ipak, ako dođem do kojih, biće stavljeni kao eksponati jednog simpatičnog ludila. Mada i ako mi niko ne pomogne u povratku nekih, u pravu je. Idemo dalje.
I za kraj.jedna prelijepa scena. Istom ovom pričom, crtao sam drugarici šta je fanzin. Djevojka od 25 godina je zapljeskala kao dijete i rekla: ,,Pa mi smo svi to radili kad smo bili mali!“
Upravo tako. Njeni ,,fanzini“ i sveščice koje je pravila kao veliki fan Soletika i Disney Club-a uz koje je magistrirala italijanski prije srednje, su bile prepune onih ružičastih gluposti i krasnopisa kod djevojčica što su flomasterima docrtavale pejsaže oko male sirene, Mini, Jasmin iz Aladina... Tu je bilo masu srcolikih oblika i nalijepljenih mirišljavih papirića, nekakvih papirnig rezanaca... Pa jes’ to bio nekakav fanzin.
I tako, idealan spoj: Fanzin = Djetinjstvo i Underground :)
A.
No comments:
Post a Comment