Inverzivni Sanader

Ili Blogofanzinov mali doprinos teoriji zavjere

Eto, i to se desilo. Afera koja je toliko retardirana da ne može čovjek za kraj da je uhvati. Listinzi toliko čudno postavljaju stvari da ne možeš da kažeš ni kriv Milo, ni kriva srpska UDBA, ni kriv Amfilohije. Zašto baš Igi i Roćko, zašto se odmah znalo da je falsifikat, kakve sad veze ima Šarić. Čak ni naš najautentičniji lokalni proizvod – kafanski know-it-all stručnjak ostao je zbunjen. Čovjek koji je u sekundi povezivao iluminate, zemljotrese, staklo u čokoladicama Mars (od kojih srpske žene bivaju nerotkinjama), JFK-a, Sionske protokole nije mogao da se osevapi nad listinzima. Zato Blogofanzin, u interesu potpune uzaludnosti, uskače da objasni neobjašnjivo. Spremite se za teoriju zavjere koja će povezati sve stvari koju su vam ikad štrčale (ne bas sve), a koja toliko nema veze sa mozgom da mora biti istinita.

Kao i kod svake teorije zavjere moramo se vratiti nazad. Devedes'druga, ljeto, balkanska igranka tek počela, a na Svetom Stefanu se sprema meč vijeka. Boris Spaski i Bobi Fišer. Ovaj potonji genije i luđak (od marcipana), neporažen,  nije igrao meč 20 godina, i došao u Montenegro da se pravi  antiglobalista. Na pres konferenciji oseknuo šlajmericu  u upozorenje Stejt dipartmenta da ne može igrati u zemlji pod embargom, i onda mu se pripišalo.

Bobi: Gazda Jezdo, I go to pee now.

Gazda Jezda: Go, Go, Bobi, al nemoj daleko.

I dok gazda Jezda, ugledni bankar, direktor „Jugoskandik“  banke i organizator meča zadovoljno trlja ruke, Bobi ide vijugavim ulicama grada hotela, tražeći mjesto gdje bi mogao da se olakša. Stiže do kraja ostrva, vidi da nema nikoga, i lagano počne da šora uz stari, oronuli zid. Dok se unutrašnji i spoljašnji sfinkteri  kotrahuju, oslobođajući tečnost iz bešike, a ugodan orgazmični drhtaj prolazi tijelom, Bobi doživljava trenutak iluminacije. Jednom rukom  drži kitu, a drugom vadi penkalo iz džepa i crta na kemenu šemu šahovskog poteza, kasnije nazvanu  filigratnska rokada. Način da zamijenite kralja i topa, ali iz potpuno drugačijih razloga. Završava šoranje i blaženi osjećaj nestaje, ne čini mu se više tako genijalan taj potez, pa se vraća  nazad, spreman na okršaj sa Rusom.

I dalje ćuti.
(foto: sekundarni)

Skačemo naprijed u kasne devedesete. Hodočasnici budvanskog  DPS-a obilaze budvanski zaliv i popisuju Svet(ov)u zemlju. Nailaze na nerazumljive simbole, i odlučuju da obavijeste Šefa. Godinama je Svetozar Sveto Marović u svojoj sobi za meditaciju pokušavao da dokuči smisao šeme američkog genija. Konsultovao je okultu literaturu, stare marksističke spise, čak i svog gurua Herberta Markuzea. Ništa. On, Svetozar, veliki ideolog DPS-a,  čovjek koji je racionalizovao oksimoron rat za mir kao legitimnu politiku države čisto da vidi može li mu bit, sada nije mogao da dokuči kako da se jedna opskurna šahovska strategija  iskoristiti u real politici.

Sve do prošle godine. Sveta ujeda pčela dok bos hoda kroz svoj mediteranski vinograd, i u anafilaktičkom šoku, na granici sa komom shvata pravi značaj. Divine intervention. Brzo zove Mila i kaže –  Konačno sam shvatio kako da se izvučemo iz govana. A odmah poslije toga drugi poziv – Rušite onu crkvu što je Bobi žvrljao po njoj,  Bog će oprostiti. Dok se javnost zamara pitanjima oće li se ili neće rušiti crkva na Svetom Stefanu, dva titana, Marović i Đukanović vode ogorčenu borbu za poziciju. Sveto ne da veliku tajnu koju je saznao ako mu se ne ojača pozicija, Milo ne popušta, da ne dužim priču jer je znate, hapsi mu brata i drugare, Sveto se drži malo, ali krv nije voda ni ostale tečnosti, vadi brata, reći ću ti, crkao dabogda... Nakon događaja u Hrvatskoj Bobijeva sleš  Svetova taktika dobija radni naziv – Inverzivni  Sanader.

Kao i kod svih velikih ideja od teorije relativiteta do Inverzivnog  Sanadera, čar je u njenoj jednostavnosti. Za razliku od Sanadera koji je pokušao da se povuče da bi spasio guzicu, a onda ga njegov nasljednik uhapsio, Milo shvata da treba da se povuče, pa da naprasno sazna da Lukšić mulja, uhapsi ga i onda se vrati da spasi stvar. Prosto kao pasulj je ruzna fraza, plain vanilla bi rekli Ameri.

Sad u priču ulazi i Veljović koji mora da odradi stvar. Međutim Veselin ne smije nikom da priča, i to mu stvara probleme.  Istraživačka ekipa blogofanzina presrela je ovaj razgovor.

Veselin: Milo, ja to ne umijem falsifikovat sam.

Milo: Boli me kurac, snađi se, ali niko ne smije saznati.

Veselin: Smijem li naćerat one penale iz Blogofanzina što ih pratimo, što su montirali da se ženiš sa Jelenom Šćepanović, vidi se da umiju. Roknućemo ih poslije ako treba.

Milo: Što si takav policajac glupi,  Veseline. Ne može niko sa strane kad ti rekoh, koju riječ ne shvataš.

Veselin: Ali Milo, ja ne smijem skinuti piratski fotošop, jer bih time kršio zakon o zaštiti autorskih prava, a ti znaš da ja uvijek poštujem zakon.

Milo: E viđi, mrš u pizdu lijepu materinu, namam ja pametnija posla nego da se objašnjavam sa tobom. Muda ću da ti okinem ako ne završiš to. Z D R A O.

Veselin se pokunjen vraća u kanceralriju, i pokušava u paint-u da falsifikuje listing i dopiše Lukšića. Svjestan da je uradio traljav posao, ide do Plužina i šalje na adresu DAN-a i Kurira. Ostalo znate, plan se raspada, falsifikat je očegledan, svi se prave blesavi i Milo na kraju odlučuje da se riješi Veljovića jer je ionako penalčina. Inverzivni Sanader ostaje i dalje u opticaju samo treba naći drugi način.

PS. Milo, ako budeš čitao, ne probaj ovo kući, ovo se mi nešto zajebavamo i šalimo, ali lud si ti, prošo bi tebi ovo. Nemoj.

PPS. Velika vjerovatnoća da građani nisu mogli da shvate aferu listing jer su bili zauzeti čitanjem biografije Žarka Lauševića „Dan prođe, godina nikad“. Radosno ih obavještavamo da Laušević ima u pripremi dvije nove knjige, svoju verziju narodnog ljekara „Ojed prođe, hemorodi nikad“ i kulinarski priručnik za slave „Sarma prođe, pečenje nikad“ Uskoro u prodaji.

Bobi Fišer pljuje dokument na 4:48 :)

Giga Bosnić