Iz žabokrečine

Na Facebook-u pokupih nešto kao deset zapovijesti današnje crnogorske individue. Deset konformističkih sentenci koje u svoj svojoj ignorantskoj prirodi slave individuu bogalja. Neko ih je odlično sakupio. Moglo bi se napraviti par izmjena, ali suština je tu:

(1) Ja neću na protest zato što je to sve namješteno od strane vlasti. (2) Ja neću tamo da me gledaju ovi sa posla. (3) Ja neću jer će da ide Drago Tomov, onaj špijun. (4) Ja neću jer kad sam ja htio, svi su mi se sprdali, a sad ću ja njima. (5) Protiv čega da protestujem?! To sve Evropa diktira, niko tu nije kriv! (6) Ja neću iz inata, meni je dobro, neka idu ovi što nemaju ljeba da jedu a kunu se u Mila. (7) Ja neću, jer to ovi studenti namještaju da vidi Evropa kako smo mi demokratska država. (8) Nemam ja kad za to, to me ne interesuje (iliti: ja sam idiot). (9) Neću jer nema ljeba od toga dok se svi ne dignu! (10) Ja neću, imam neka posla do grada...

Vino pije Vukoviću Miško

Vino pije Vukoviću Miško

vino pije, pola Zjagi daje.

Zjaga pije, sve nagrade prima.

Pa se čudi Vukoviću Miško,

pa se čudi našoj Čarnoj Gori.

Pa se čudi Veljoviću Vesu,

što sad Fiću pravo besjeduje.

Pa se čudi novom perjaniku

Što je Božo vazda tuljan bio

Vodiće nam ljute bitke sada

I na dobro krenuće nam svima!

Srećna Nova i da vi je malo !

Srećna 1994., opet

Kad skontah kakav sam podnaslov stavio, pade mi na um kako bi ovo mogao biti neki SF text, ili nešto malo romantičnije. Kao Groundhog Day? Pa da zapetljam vječno vraćanje na isti momenat? Not! Ovo je mnogo bolje. U odnosu na predhodne godine se nije mnogo toga promijenilo osim cifara rednih godina, šeme novogidšnjeg programa i povratka Jova Kapičića, koji kako kaže ne sluša više Riki Martina i Livin the Vida Loca.

Čestitke od glavonja

Dragi naši fazančići,

Ne znate koliko smo srećni što vi mali penali postojite. Da vas nema, niko se nikad ne bi smijao na pomen naših veličanstvenih imena. Vi ste unijeli smijeh u našu zemlju, koju smo mi odista gradili bez ijednog ispaljenog metka...

Inverzivni Sanader

Ili Blogofanzinov mali doprinos teoriji zavjere

Eto, i to se desilo. Afera koja je toliko retardirana da ne može čovjek za kraj da je uhvati. Listinzi toliko čudno postavljaju stvari da ne možeš da kažeš ni kriv Milo, ni kriva srpska UDBA, ni kriv Amfilohije. Zašto baš Igi i Roćko, zašto se odmah znalo da je falsifikat, kakve sad veze ima Šarić. Čak ni naš najautentičniji lokalni proizvod – kafanski know-it-all stručnjak ostao je zbunjen. Čovjek koji je u sekundi povezivao iluminate, zemljotrese, staklo u čokoladicama Mars (od kojih srpske žene bivaju nerotkinjama), JFK-a, Sionske protokole nije mogao da se osevapi nad listinzima. Zato Blogofanzin, u interesu potpune uzaludnosti, uskače da objasni neobjašnjivo. Spremite se za teoriju zavjere koja će povezati sve stvari koju su vam ikad štrčale (ne bas sve), a koja toliko nema veze sa mozgom da mora biti istinita.

Afera listing

Listinzi, listinzi, listinzi... ko ih je kome smjestio, ko je od koga sprcnut, ko je izdajnik države i vlade, ko je kriv... Lažni su, validni su... Ma kome se više jebe za to. Vlada će na kraju ostati nevino jagnje koje su antidemokrate, nacionalisti, politički miševi i dekadentni umovi htjeli da zakolju. Besmislena tema, kao i svaka. Nego, ono što je bilo zanimljivo ekipi Blogofanzina, koja je na sreću imala priliku da baci pogled na sintezu informacija crnogorske zbilje je,  reklo bi se, zanimljivost same listing drame. Šarenolikost neformalnog prijateljskog ćaskanja u kasnim satima kada su inpulsi jeftiniji; kada su Roćen i ekipa uplatili povoljnije tarife... Od suštinske je važnosti, vidjeti ove informacije i znati kojim društveno-političkim putem ide Montenegro.

Lukijeva Knjiga straha

Naš dopisnik lista Knjigu straha.

Naš mlađahni premijer, poeta i vladika, Igor Lukšić, u pauzama između pregovora o priključenju Montenegra Uniji i čatovanja na fejsbuku sa Darkom Šarićem, napisao je novu knjigu. Igorova zbirka pjesama, koja je objavljena u Indiji,  uskoro će doživjeti i crnogorsko izdanje. Knjiga  मैं समलैंगिक हूँ , u našem prevodu će  se zvati  Knjiga straha.

Kako naš dopisnik iz Indije, Željko Ivanović, saznaje  Knjiga straha je već hit u Bombaju i prihvaćena je u indijskim književnim salunima. Takođe, po kulturnim kuloarima Indije, kruže priče, da će se ovo remek djelo uskoro ekranizovati u Bolivudu.

Još uvijek nije poznato da li će neobarokni sastav Pleme i ovog puta dati treću dimenziju javnim izvođenjem Igorovih stihova.

P.S. Upravo smo primili SMS poruku od našeg dopisnika Željka Ivanovića. Cijenjenom čitateljstvu Blogofanzina, poruku prenosimo u cjelosti: Igor Lukšić je gej. 

Pleme izvodi stihove Igora Lukšića iz prve premijerove Knjige smijeha.

Imperija uzvraća udarac

Čin III

Fatalan kraj

Podgorica. Berlin. Kroz zavjesu duvanskog dima nazire se gomila ljudi. Oni stoje nepomično, poput nervnih bolesnika nakon uzimanja terapije. Sa zidova vise mačke, cvijeće i šareni baloni. U toku je izložba Tijane Vujović, poznate akademske slikarke. Za DJ pultom je Gazda Neša koji diskretno baca pogled na ekran iznad sebe i prati dešavanja u ženskom WC-u. Fiki i Duki nakon izvođenja histeričnog plesa izlaze napolje.

U crnom kadilaku zatamnjenih stakala, na zadnjem sjedištu sjedi Radmila. Ona kuca poruku sljedeće sadržine:”Ova dva idiota su u prolazu pored Berlina. Akcija!”

Kakav Gest !

Čin II

Riječ izdavača

Na sedmom spratu Crnogorskog Narodnooslobodilačkog Pozorišta, u sali za sastanke, sekretarica otvara šalone. Zraci Sunca i svježeg vazduha,  poput penisa u nevinu vaginu prodiru u zagušljivu prostoriju. I pored toga, i dalje se osjeća vonj kanabisa, alkohola, pršute i sexa.

U salu ulazi redakcija časopisa Gest: Nataša Nelević, Janko Ljumović, Radmila Vojvodić, Svetlana Racanović, Andrej Nikolaidis Grk i Maja Mrđenović Mrđ. Dok oni zauzimaju svoja mjesta, ulaze Bane Popović i Goran Ćetkovic Ćento.

Nakon neobaveznog ćaskanja, Ćento prepričava foru koju je noć prije čuo u kafani.

O Mudonji i Glavonji

Sekač deratizator

Predsjednik fudbalskog saveza se kladi sa novinarima uz interesantan dijalog na nivou idiota. Premijer pije kafu, studenti traže toplu vodu, a elektroprivreda  po 1243. put u ovoj godini poskupljuje struju... Dok doktori umiru od gladi i kače se na aparate već krepalih pacijenata; dok studenti vrckaju po ulicama; dok najmudovitiji Crnogorac napada vrckanje tih studenata i pokazuje im veličinu svojih jaja, a  studenti uzvraćaju  hejtom na svojim closed page FB komunama; dok se ljudi kod nas sve redovnije ubijaju, glavonja kotrljajućeg R pomenu potrebu za deratizacijiom. Glavonja smatra da je to trenutno važnije od svega nabrojanog. I manje prašine diže i negodovanja pokrenu ta fašistička izjava, nego vrckavost studenata ili mudovitost Onog Koji Se Ne Boji. Tako reaguju građani Montenegra.

Zbog volontera, rezervista, pripravnika...

- Dobar dan, je l može...

- Da da... izvolite?

- Ja sam taj i taj, da li bih mogao razgovarati sa nekim urednikom ili glavnom facom...

- Glavnom facom?

- Mislim šef, direktor, ne znam kako se to ovdje zove.

- Aham...  da... (mala stanka dok palcem i kažiprstom gladi buckasti podbradak) da... A da li imate zakazano?

- Pa ne baš. Samo sam htio jedan blitzkrieg razgovor, evo donio sam...

- A to je?

- Pa to vam htjedoh pokazati, to je moj CV. Evo, ako hoćete da pogledate.

- A izvinite, zašto vi to meni dajete?

- Pa tražim posao.