Srećna 1994., opet
Kad skontah kakav sam podnaslov stavio, pade mi na um kako bi ovo mogao biti neki SF text, ili nešto malo romantičnije. Kao Groundhog Day? Pa da zapetljam vječno vraćanje na isti momenat? Not! Ovo je mnogo bolje. U odnosu na predhodne godine se nije mnogo toga promijenilo osim cifara rednih godina, šeme novogidšnjeg programa i povratka Jova Kapičića, koji kako kaže ne sluša više Riki Martina i Livin the Vida Loca.
Kod nas je potpuno suprotna situacija od Lauševićevog viđenja života. Kod nas je uvijek ista godina. Naime, Murica, Kurica, Njuškica, Snjeguljko i Mrazuljko su plišane igračkice koje i ove godine poklanja koka-kola. Isto kao i prošle godine. Kao i pretprošle. Kao zadnjih nekoliko godina. A dani lete, Žarko sine.
Ove godine nije bilo dočeka uz gomilu napaćenih i neshvaćenih estradnih umjetnika, koji se posle jednogodišnjeg bolovanja opet vraćaju na ,,staze slave“ uglavnom prekrivene novogodišnjim pahuljama. To je izvrsna plejada na čelu sa Slavenom Filigrantskabradica Knezovićem, Bojanom Delićem, Andrijanom Božović... Kakvi su bili novogodišnji programi nikad nisi znao koju godinu u stvari čekaš. Svake godine isti pjevači sa istim pjesmama. Deja vu. Ali mora se priznati da je to svojevrsna retrospektiva jednog raspada. Sve zvijezde i zvjezdice koje su mnogo obećavale, ali ne ispunivši nacionalne ciljeve (prvenstveno na Evroviziji) padoše u duboke jame i škrape crnogorskog kulturnog krasa. Odlična prilika za pokušaj iz početka iliti Jovo na novo. Što ćemo pokušati i mi i Jovo. On da poživi i ne dobija batine, mi – opet sa prošlogodišnjom željom.
Ove godine nije bilo neke od onih serija starog RTCG kova tipa - serija o crnogorskoj otupljenoj familiji. Na primjer, Dubravka Drakić domaćica, Mladen Nelević je ili gladni komšija ili uplašeni i zbunjeni domaćin koji dobro pazi koliko mu je (prije pomenuti) komšija pojeo ili koliko će dati ćerki za novu godinu (a da komšije ne znaju). Tu je vazda i neki mali retard koji nervira stariju sestru koja se već umomčila (pardon, uđevojčila) pa nema kad za bratove djetinjarije, a ni roditelji je ne razumiju. Ona će čekati novu godinu sa društvom u BD, a Mladen će se plašiti da tako mlada ne ode na jahtu kod Mime ili Baneta. Ali neka za Baneta ne brine, Mima je taj koji je opasan...
Pravilo koje je važilo kao u posleratnih baba, kad zamrznu nekakav ostatak od ručka pa ga čuvaju za kraj sledeće nedjelje, ove godine nije važilo. Ove godine RTCG nije servirao podgrijane ostatke prošlogodišnje ,,vrele zime u brdima“.
RTCG je ove godine dala nešto novo i osvježila moju prednovogodišnju no life egzistenciju. Mala razlika u odnosu na 1993. 2000. 2003. ... i sve nenabrojane godine, poklon crnogorskom auditorijumu i element koji daje novu nijansu ovogodišnjem programu je blokbaster serija Mime Karadžića ,,Budva na pjenu od mora“, rađena po knjizi Đura Radosavovića. Ovo je izvrstan sociološki osvrt, kako kažu kritičari. S jednim malim izuzetkom: ovog puta je Mimina ćerka u ,,opasnosti“.
Pa da se ponadamo da će ove godine biti drugačije. Ali, ako i pored toga sebi poželite istu želju kao prošlih godina, vjerujem da nećete mnogo pogriješili.
Da nam bude srećna nova godina i da nam se uz i dalje aktuelne pjesme Andrijane Božović, Slavena Knezovića, Milene Vučić i gđice Danijela Alibabić ostvare sve želje.
Ili kako kažu tvorci fenomenalnog pokreta ,,Zabjelo Republika“ i jedni od poslednjih subkulturnih boraca Podgorice, Zoran Bojović i Saša Radović: ,, ... mi vam želimo da vam 2004 godina donese sve najbolje i sve ono što ste uvijek željeli u 1993. oj ... i zato, srećna vam nova 1994. godina!“
E pa dragi moji, srećna vam nova (dejavu) godina i da vam je malo!
No comments:
Post a Comment