Na Facebook-u pokupih nešto kao deset zapovijesti današnje crnogorske individue. Deset konformističkih sentenci koje u svoj svojoj ignorantskoj prirodi slave individuu bogalja. Neko ih je odlično sakupio. Moglo bi se napraviti par izmjena, ali suština je tu:
(1) Ja neću na protest zato što je to sve namješteno od strane vlasti. (2) Ja neću tamo da me gledaju ovi sa posla. (3) Ja neću jer će da ide Drago Tomov, onaj špijun. (4) Ja neću jer kad sam ja htio, svi su mi se sprdali, a sad ću ja njima. (5) Protiv čega da protestujem?! To sve Evropa diktira, niko tu nije kriv! (6) Ja neću iz inata, meni je dobro, neka idu ovi što nemaju ljeba da jedu a kunu se u Mila. (7) Ja neću, jer to ovi studenti namještaju da vidi Evropa kako smo mi demokratska država. (8) Nemam ja kad za to, to me ne interesuje (iliti: ja sam idiot). (9) Neću jer nema ljeba od toga dok se svi ne dignu! (10) Ja neću, imam neka posla do grada...
Ovi kao najčešći i bezbroj drugih provincijalnih i konformističkih izgovora su oličenje crnogorskog građanina. Bar dobrog dijela. Da paradoks bude veći, nikad se nismo više busali u individualni suverenitet i građansku svjesnost nego sada. Nikad više demokratske propagande, nevladinih organizacija i liberalno individualističkih pripovijedanja nije bilo nego sada. Nikad nismo bili ,,moderniji i svijeta viđeli“ nego sada. Nikad bolje nismo mogli i umjeli srati o Zapadu nego sada. (Izopačeni) ,,individualizam“ i egoizam nikad nisu bili jači nego sada, ali jedan mali problem je što sve današnje pomodne samosvjesne individue imaju krvav anus. Tačnije, svoj egoizam punimo s guza. Naš egoizam i ,,individualna superiornost“ se hrane i zasnivaju na što boljem ćutanju ka vrhu, što boljem prećutnom poštovanju pravila i što većim uvlačenjem u šupak režimu. Kao i naravno serviranju dupeta na izvolte kad god se upali lampica na vrhu društvene piramide. Svakog dana mi dobijemo malu medijsku dozu ove demagogije i uvjeravanja kako smo na pravom putu (oteklih hemoroida).
Poznato je da dobar procenat balkanskih i naroda iz Male Azije ima tu perverznu žicu da svoju superiornost i ignorantstvo crpi iz tamne strane svoje egzistencije – duhovne (i u civilizacijskom smislu kulturne) potčinjenosti. Ili kako ono kažu kod nas: dobar sluga, loš gospodar. Ili kako modernije kažu – autoritarna ličnost. Autoritarni karakter čija su božanstva titule, etikete i mjesto u društvenoj ljestvici.
Autoritarni karakter puča u sprezi (više nego pornografskoj) sa duhovnim bogaljima sa titulama tvori izvrstan socijalni, kulturni i politički habitus – žabokrečinu. Vrsta vodenog tumora koji se širi po površini i vodu čini ustajalom i smrdljivom. Ovu ustajalost održavaju dvije socijalne krajnosti: elita pod imeniteljem režima, dobar dio intelektualaca sa jedne strane i blago ubogi dio (malo)građanstva, sa druge. Te tako svaka socijalna akcija koja izlazi iz forme naučenog, naviknutog, očekivanog i kodiranog biva bačena između ove dvije krajnosti i pljaskana kao ping pong loptica do potpunog obesmišljavanja. Na žalost, neki to rade i potpuno nesvjesno.
U finim pakovanjima individualizma i modernog, zapakovan je lični konformizam i skrivanje iza identiteta politički korektnog, akademskog, intelektualno objektivnog... Jedan od tih simptoma, (nazovimo ga autoritarnim individualizmom), može se vidjeti kod gore navedene prve krajnosti – elite. Intelektualci (i drugi koji su u mogućnosti da kreiraju javnu svijest), pogotovo mlada intelektualna nedonoščad i intelektualni fetusi će svaku društvenu poruku po automatizmu (naučenom, jelte) etiketirati, procesuirati tačno utvrđenim sistemskim i pseudo-objektivnim šablonima, uvidjeti odakle dolazi i na kraju - ako je nepovoljna po aktuelni sistem – obesmisliti.
Jedno takvo, ,,odozgo“ servirano obesmišljavanje desilo se i u vezi sa neuspjelim studentskim protestom 15. decembra. Malo ostrašćenija i gluplja patka dolazila je i ,,ododzdo“ od strane sveznajućih i omnitestis ,,internet ostavljača komentara“. Tako da je studentska populacija, ili bar onaj dio koji ima te karakteristike, bačena na stoni tenis ploču, a princip slobodnog mišljenja i pokušaja razdrmavanja žabokrečine na još jednu turu šamaranja i obesmišljavanja.
Takva se podvala vidjela u priči dušebrižnika o konspirativnom instrumentalizovanju studenata i politizaciji protesta. Naime, u priči o politizaciji i instrumentalizaciji protesta uglavnom se apostrofiraju opozicione partije koje su htjele da omaste brk. Tako u nekoj finesi, uglavnom udbaškoj, studentski protest dobi i antidržavne elemente koje nameću razni opozicioni političari i obmanuti studenti. Srećom, pa je bilo svjesnih studenata, posebno onih iz studentskog parlamenta, tzv DPSSDP prasića, te se protest osakatio. I naravno krive su opozicione partije. A DPSSDP prasići su spasili ostale studente od instrumentalizacije. Ovako nešto, pored baljezgo-retorike studentskih lidera, moglo se vidjeti i u demagogiji mladih intelektualaca, ,,profesora“ pojedinih fakulteta.
Pored ove ,,brige“ pokušava se nametnuti i patent da su crnogorski studenti neka relativno izolovana (pod)vrsta crnogorskog društva koja treba potpuno da ostane autistična na smrad u svom realnom, kulturnom i društveno-političkom habitusu. Dakle, da ostanu pri ,,svojim zahtjevima“ i kako kažu Student Lider Boyz da ne rješavaju tuđe probleme... A zatim takav stav dobije šamar sa druge strane javnosti kojoj se polažu računi zašto su zahtjevi tako glupi, uski... zašto se samo traži burek, topla voda, a ne sloboda... i tako do perverzije idu rasprave naroda koji ima najveću tradiciju protesta i bunta u svijetu. Pogotovo poslednjih dvadeset godina.
Srećom, izgleda da se polako izlazi iz te govnave situacije i ljudi polako postaju svjesni da je (prividna) neartikulacija interesa i zahtjeva sasvim normalna i da proces ne može sazreti preko noći. Nešto se dešava ispod kore svakodnevne žabokrečine. Prisutno je znanje da je građanin slobodan da djela politički i društveno. Da je potpuno legitimno izražavati nezadovoljstvo.
Da raste bunt, samosvijest u ljudi koji ne mogu zamijeniti NVO proteze; placebo koji nude razna obećanja i trase ka EU; progresi, strane investicije i dobre turističke sezone. Da ljudi koji izlaze na ulice nisu jedne boje i istih želja i ako je nečijem mozgu neophodno pojednostavljenje onda zajednički imenitelj svih svjesnih (i živih) studenata, gladnih radnika, slobodnih građana... je zahtjev za bataljivanje dvadesetogodišnje životne crne hronike, bahate elite, bijednih marioneta pomodnog mišljenja, paranoje, nacionalizama...
I da! Bunt jeste političke prirode. Ne one banalizovane političke situacije na koju smo svi navikli - od DPS-a do srpstva i nazad – a koju upravo intelektualci i kreatori javne svijesti žvaću i nameću do besvijesti, namjerno stavljajući pod tepih opštu političku formu i proces u građanskom društvu sa istinskim socijalnim politikama i građanskim osvješćenjem.
Protesti su politički input, a ne drvlje i kamenje ka režimu i to se samo sa zlom namjerom demonizuje. ,,Politizacija”, ,,politikantski” su samo novopečene riječi demonizacije bilo kakvog kretanja koje nije u skladu sa interesima elite. Izlaskom na ulicu zahtjevi se upućuju ka vrhu – to jeste politički. Odnos sa elitom je uvijek politički. I sjutrašnji protest, naravno da je politički. I nadam se da predstavlja prvi korak u političkom i građanskom sazrijevanju društva. U svim demokratijama izlazak na ulice je legitiman. Demokratija je nastala na ulici, na agori. Izlazak na ulice znači – problem nije riješen. Socijalni bunt je odraz socijalne svjesnosti, a socijalna svjesnost građana je vrsta konstitucionalnog čina koja režim upućuje na odgovornost, a to podstiče i ubrzava reforme.
Kad smo već kod legitimnog i reformi, legitimno je i sasvim demokratski da se nadam u neko crnogorsko proljeće. Srećno!
No comments:
Post a Comment