Sinteza svih oksimorona u iskrivljenoj i prelomljenoj stvarnosti male Crne Gore. Kritika, kontra-kritka; ljudska prava, ljudska prava, ljudskija od ljudskih; Dara sa Smokovca, Hašiš Tači; opadanje mesa; odsutni Branko Radulović sa 400 000 crnogoraca u džepu; uspavani dežurni seratori; par parola "ubij Šiptara"; Amfilohije (i opet opadanje mesa) i Slobodan Milošević; itd.. Kako ne ostat lud?
- Bitno je da se danas, po ko zna koji put, iz naftalina izvukla,dovukla i na kraju pojavila Dara sa Smokovca. Kod nje je, kako izgleda, istorija resetovana i i vrijeme se opet mjeri od nulte tačke. Danas, posle jednog od bezbroj ad hoc Amfilohijevih molebana, ista se uputila ulicama sa slikom Slobodana Miloševića preko ramena.
Dara sa Smokovca je u stvari robot koji se uključuje samo u urgentnim situacijama i služi isključivo tome da određeni lideri opozicije ne izgledaju toliko očajno pri njoj. Dakle, njeno prisustvo izgleda ipak nema ništa sa mračnim silama, mesmerizmom ili ezoterijom generalno, koliko sa jednim praktičnim, ali ipak jeftinim marketinškim trikom.
- Kada je u pitanju jedna, sada već demode tema, odnosno „srpska priča“ aktuelizovana današnjim protestom u Podgorici, postavlja se pitanje koliko je dosad dokazanih „branitelja srpstva“ bilo na protestu. Da li je bilo Gorana Danilovića? Pogotovo je pitanje legitimno poslije suptilne najave da tog istog Danilovića ne interesuje priča o NATO-u; poslije njegove „građanske“ (ali naravno i dalje latentno fašističke) retorike.
Takođe, da li se pojavio, Goran Radonjić, kvazisrpska eminencija iz sijenke, samoprozvani branitelj srpske kulture, naravno, samo iza četiri zida, ali o tome kakav je branitelj neka odluče studenti srpskog jezika, ono malo topovskog mesa koje su profesori na Filozofskom gurali u prve redove dok su oni profitirali u „bunkerima“ konformizma. Danas taj čovjek svoju udobnost duguje upravo tom diskursu.
- Ako su današnji protest, između ostalih organizovali izvjesni Savez udruženja raseljenih u Crnoj Gori, Udruženje Crnogoraca Metohije, zašto nije bilo ni jedne zastave Crne Gore?
S druge strane, zašto se nijedan ostrašćeni zagovornik ljudskih prava, legalnosti, objektivnosti u javnom mnjenju nije oglasio povodom, ipak, vrlo intrigantne posjete Hašima Tačija. Makar o motivima posjete, nužnosti iste. A u krajnjem slučaju, bez obzira da li je u pitanju srpska paradigma ili neka slična, taj čovjek je ipak makar u dometu definicije ratnog zločinca. Ako ne to, makar u dometu definicije teroriste (trenutno vrlo aktuelna konstrukcija) ili bar vođe paravojnih, ekstremno militarnih formacija. Bilo kako bilo, neka od ovih određenja bila bi više nego dovoljna da se probude legalističko-humanističke teme, da je u pitanju neko drugi.
Kao što se dalo vidjeti u najavi Tačijevog dolaska nije bilo mnogo „kritičkih“ reagovanja dežurnih kolumnista i čuvara ljudskih prava (kao što je to slučaj kada jew fokus na neke druge državnike ili javne ličnosti), a izvjesno je da će od sjutra biti makar zajedljivih poluciničnih, poluintelektualnih komentara na protestante koji su danas izrazili svoj stav.
- Na kraju, da pomenomo i onog „prvog“, Amfilohija Fifija Radovića, bijesnog pravoslavnog pastira, poznatog po dobrim suknjama i kletvama za „opadanje mesa“. Svi se sjećamo njegove najbolje anateme sa poslednjeg albuma „Ko izdao Ruse meso mu o’palo“; pa mu i to bješe malo, te posla đakona preko puta Hrama da prokune buregdžinicu Vukčević, te svima pred post opadaše meso sa bureka.
A gle sad ironije, došao mu u Crnu Goru, stručnjak za „opadanje“ mesa i sad to (da li konkurencija) zasmeta Amfilohiju.
A kako stvari stoje, velika je mogućnost da i Tači obuče suknju. Bilo mesarsku, bilo Amfilohijevu. Ili neku kao Končitinu, jer, tumačeći kroz prizmu homofobnih navika crnogoraca da čim vide gej osobu pritaje se uz neki zid dok opsanost prođe, pomen Tačija je danas izazivao reakciju kao pomen na Gej Paradu. Naime, kako se zapazilo na društvenim mrežama, mnogi su se danas upirali uza zid, držeći se za bubrege
No comments:
Post a Comment