Vojevanje Mladena Stanovog I

Mili Bože, čuda li veljega!

Ili grmi, il’ se zemlja urva,

Il’ se biju pod Goricom vile,

(Il’ Varvari murijaše mlate?)

Niti grmi, nit’ se zemlja urva,

Nit’ se biju pod Goricom vile,

(Al’ Varvari murijaše mlate),

Već se Mladen Stanov zabrinuo

Nad životom svojim poteškijem.

Evo ima već godina dana,

Nit’ se fiksa niti ima fiksa,

Nit` je mlade djeve poljubio.

Stara mu je oboljela majka,

Sin ne uči, na stadion graje,

Niđe para, a penzija mala,

„da je druga, i ona bi krala“.

Sjedi tužan za kafanskim stolom,

Loče pivo, ne znajući okle,

Sjetan sluša kumaru mu Pera:

„Ne budali, mili moj kumara,

E te više slušati ne mogu,

Niti slušat’ nit` očima gledat’,

Mrzno mi je crnjak kad te fata.

No ti viđi što ti imam reći.

Na dnevniku javnoga servisa,

Što ga sinoć ne radeći gledah,

Pojavi se jedna šuta glava,

Sa brcima na podnosju svome.

Šćah prebačit’ na sportsku subotu,

No mi otac prijeteći kaza:

„Krv ti pasju, izrode pogani,

Slušaj malo ministra vojnoga!“

Prepadoh se od kivnoga oca,

E je spreman za svoje godine,

Podvih šiju kao na Cetinju.

„Braćo moja, drčni Crnogorci,

Ja se vratih iz Brisela grada“,

Iz Belgije, zemlje omalene,

Đe sam ijo ne znam ni ja čega,

Rekoše mi posle da su vafle.

Ma bi reka` kao sa Njeguša,

E imamo važnijega posla.

Sklopih savez sa svjetskim silama,

Mir u svijetu trajni gradit’ treba.

Vazda li su naši sokolovi

Zemlju svoju pošasti branili,

Pa se evo ukaza prilika

Da počnemo globalno misliti.

Globalni nas terorizam vrijeba,

Te se sprem’te ne časeći časa,

Pohitajte zemljinijem šarom –

Od Sudana, pa do Pakistana.

To je šansa da se naši momci

U junaštvu svojemu pokažu,

Lako pada Arapinu glava

Od oštrijeh naših jatagana.

Lak je posa’, vjerujte mi na riječ,

A dnevnicu ni ja nemam višu.“

Ciknu Mladen ka’no guja ljuta:

„Blago mene, mili moj kumara,

Eto mene odlične prilike

Da ja pare bez znoja zaradim.“

Te on skoči na noge lagane,

Zaputi se kasarni Masline,

Đe mu mudre besjediše glave:

„Dobrodoša’, pošteni Mladene,

Iz Tološa mlađani sokole;

Primamo te mi u alijansu,

NATO ti je ponudio šansu,

Ti od danas istoriju pišeš,

Goru Crnu u svijet promovišeš.

Američki instruktori vojni

Svemu će te tamo naučiti,

Ne moraš se ništa bojat’,

Pismejker ćeš spreman biti.“...

Pjesmu sačinješe

Rakun  & Izida