Rajko Kovačević od Perpera zlatnog

(ili gdje je Rajko Kovačević?)

Ovo je prosto jedna nevjerovatna tema! Gdje je Rajko Kovačević? Kako je? Da li se umorio ili se jednostavno bavi nekim drugim poslom? Ili se čačka nekim drugim prstom?

Taj čovjek je prvi i poslednji put ove godine viđen kada je  draftovao klasičnog (sociološkog) invalida Igora Pesnika Lukšića za paraolimpijsku košarkašku reprezentaciju 2016 u Riu. Bože, kakvo je to oduševljenje bilo sa sve trenerskom tablom u ruci.

Njegovo povlačenje i kačenje anusa* o klin, hronološki se poklapa  sa pojavom mnogo kratkotrajnijeg anusa u usponu Vuktorije Badže. Sjetim se i sada prilike kada je držala lopatu, dvije džukelice i transparent. Tada sam pokušao da izvedem samoubistvo masturbacijom i gajtanom. Nego, onaj...  ono što sam zapravo  htio: pored podsjećanja na dubokog Rajka Kovačevića, je i mala antologija anusa iliti politanusa – novog društvenog fenomena premijerno otkrivenog u Crnoj Gori.

Naime, mnogi su oni koji žele da budu manekeni, jednog dana poslanici, zapošljeni, viđeni, obučeni, ošišani, isfenirani... ali za to drugari, moraju da daju malo guze. E ono što oni ne znaju, je da se uloženo od guze rijetko kada vraća adekvatno. Ili kako se to danas uobičava reći: valorizacija anusa – uspješna ili ne. Tako da mnogi ostanu na pola puta; ili postanu Viktorije Badže (simbol naše mediokrize); ili se jednostavno istroše kao sapun.

Bilo kako bilo i kakav god im kraj bio, ti sapuni, potrošna roba ili mali psi partijskih deformiteta i interesa na blogofanzinu jednostavno nazivamo – anusi u usponu. Mnogi sagore, mnogi okopne, mnogi ostanu spomenik idiotizmu...

Nego, ono što je bitno, je njihov današnji (mnogo slabiji) kvalitet i performanse. Kvalitetne stvari jednostavno nestaju i ustupaju mjesto poluproizvodima za jednokratnu namjenu.  Sjetite se samo Obodovih frižidera. Kako je prva serija prodata, tako je fabrika mogla da se zatvori. Ljudima su frižideri trajali po dvadesetak godina i sve se trpalo u njih. Jednostavno su bili ,,ne-doder”.

Upravo takve anuse u usponu, nekad je proizvodio proizvodni pogon DPSSDP-a. (I može se reći da su oni valorizovali svoj anus, veom korektno, mada i krvavo). Sa njima si mogao deri-peri po cijelu dekadu, čak i dvije, a da ni ulje (lubrikant) ne zamijeniš. I to su bila imena poput Miška Vukovića (i dalje u solidnoj formi), Predraga Sekulća, Miodraga Vlahovića, Zarije Franovića, Vojina Đukanovića i najboljeg od svih – beba DPS-a i vječni talenat, ali nikada do kraja dokazani Rajko Kovačević!

Ali gdje je sad Rajko Kovačević? I šta se desilo sa DPS-om te Rajko više nije udarna ,,ličnost“ svih TV programskih šema i antologijskih šup-izvala? Koliko košta Rajko Kovačević, može vam biti jasno kada vidite da kad njega nema DPS mora da dovede Đokicu Balaševića, Bajagu, Perper ili lavicu Bojanu Popović.

Danas postoje kao što je situacija i kod novih frižidera – novi šupci u usponu. Oni traju mnogo kraće. Od desetak dana ili koliko snijegu treba da okopni do nekih tri mjeseca. Ali mora se priznati da mnogo više zabavljaju ljude i važe za izuzetne sociopsihološke primjerke nepoznate u drugim državama. Takvi su Viktorija Badža, onaj direktor škole iz Budve i najnoviji primjerak, nova Ćićolina crnogorkse političke scene – Mala ,,Jakažemjače” Plava (o njoj u sledećoj epizodi)... Možete ih vidjeti na predpremijernom porno katalogu DPS-a. I svi su oni jedna zanimljiva masa koja tjera na smijeh, ali niko nikada neće biti Rajko Kovačević! Jer je on valorizovao svoju guzu dragi moji mladi DPS fašisti!

Rajko Kovačević od Perpera zlatnog - takav nam treba!

*prim prev. by Blogofanzin – šupak

Mad Ted