Bajaga Balašević

Osmijesi koje Đoka posijao i dalje zrače našim malim gradom. Izbori su blizu i reklo bi se da je sve u redu: studenti dobijaju popust kartice i do 70%, invalidne osobe plešu za premijera na stepenicama univerziteta, nasmijani do besvijesti; država šalje novu turu studenata na stipendirano ,,produbljivanje vidika“ u inostranstvo; mnogi ,,kolumnisti“ su izmigoljili iz svojih rupa da još jednom udare na homofobičnu histeriju; Milo je još jednom gostovao kod Andrije Nikolića...

Tako da se već na početnu teksta može zaključiti da nam je Đoka svojim đokicom orosio obraze sjemenom radosti. Nego, zašto se opet pominje ovaj debeli panonski ,,disident“, šupak svih predsjednika i deklarisani antiratni profiter?

Zbog toga, što je ovdje riječ o do sada najuspješnijoj kampanji DPS-a u istoriji. Naime, jezgro nacional-fašističke matrice ustrojavanja ovog društva je DPS. A DPS, gospodo nije više politička partija. Nije više ni ideologija. Sada je DPS kulturološki problem ili da budemo slikovitiji – DPS je ontološki fenomen koji seže u sve moguće sfere pojmljenja i bivstvovanja. DPS je najbolja paradigma u svijetu za obezmišljavanje bilo kakve akcije samo ako mladom čovjeku ponudi jedan jebeni koncert.

A na praktičnom planu to izgleda ovako: toliko rasprostranjen viralni organizam, omnipresent tijelo, više ne mora da postoji i djela iz jednog centra – sada je DPS organizam struktuiran na filijale. Pa dragi moji, ako vam se čini da su prenapumpane priče o dovođenju Karađoke Balaševića u režiji DPS-a, i ako imate stomaka da sebi priznate, da te večeri niste jeli po ko zna koji put servirane splačine iz DPS kuhinje, niko nema nikakav problem sa tim. Osim vaša crijeva i živi svijet u domenu vašeg zadaha. I naravno, tu je sve OK, jer niste ni prvi ni poslednji koji se brani distinkcijama tipa: „a dobro brate, znam ja da je DPS loš, ali ovo je Balašević i neće biti niko od DPSovaca na bini...“

Ako je nekome  bilo, možda bar  MALO nejasno kako je moguće da je dvočasovno sviranje kurcu Đokice Balavog, samo za desetak eura ,,jeftinije“ od festivala poput Warriors Dance, evo par riječi novog kolumniste najčitanijeg i najseksipilnijeg bloga u Crnoj Gori.

(Da ne bi zalazili u  tešku metafiziku, prisjećajući se da je poslednji koncert Dildo Đoke prije par godina zapamćen po tome što je Milo Đukanović zaglavio u urgentnom centru KBC-a kada su mu iz anusa vadili ekstatički zaglavljenog i nabreklog Panonskog Mornara. Ovdje metamorfozna metafizika (ko koga, kako,  čime i gdje rastrincupuje*) počinje, a mi nastavljamo dalje).

Najjednostavnije objašnjenje: ako  već utrnuli dopuštamo  da  nas Milo Đukanović cincumila* u guzu dvadeset i tri godine, onda je potpuno logično da imamo poriv i da nas  otrese i panonska pornarica.

Naime, dužni smo da pod-sjetimo naše čitaoce, pogotovo one eklektične koji su uspjeli da spoje u jedno  bunt, studentske proteste i generalno otklon prema vlasti sa laganim odlaskom na koncert Dildo Mornara koji je koštao ,,tričavih dvadesetak eura”.

Ovo je jedna od najuspješnijih kampanja DPS ikada. Predstaviti se poput đavola – da nisu tu, da su marginalni – a preko svojih filijala organizovati agregaciju  osmijeha i podmazanu inerciju pred izbore, jer pobogu, ništa ne smrdi u Crnoj Gori. Kampanja je toliko uspješna da se čak uzimaju pare direktno od naroda, pardon, gomile. A najvećem potpirivaču nacionalizma dolazi u goste testisoliz koji je ,,najveći borac protiv nacionalizma, te tako, sada Milo Đukanović može i dalje orvelovski dizati naci tenzije i ložiti latentno fašističku gomilu koju iz milošte zovemo građanima.

Jasnije rečeno - ova kampanja je bila u nadležnosti mladih DPSSDP podmladaka, predstavnika studentskog parlamenta i ostalih embrionalnih kriminalaca.

Organizatori Karađokinog koncerta su  javnosti od ranije poznati kao dugogodišnji borci za prava studenata. To su fini mladići koji su, pored svojih poznatih R glasnika, poznati i po tome što su vozili i podmazivali od studentskih para. I otud vam mora biti jasno odakle tolika cijena – što se više ograde, to je skuplji ,,spektakl“.

Ovim mladim, ali jebozovnim i iskusnim  organizatorima Karađokinih oralnih egzibicija, pomenuti ,,spektakl“ je samo jedan u nizu koncerata koji su  iz kase Studentskog parlamenta organizovali za svoje drugare željne laganih nota. Izvjesni  Idžo Kaluđerović, Dejo Pejović, mnogi mladi debateri i usponaši, ali i Golubović iz epizode „Lider koji se onesvešćuje“ do sada su organizovali koncert Crvene jabuke, Spring Break, Summer BlowJob... I treba ih hvaliti šta su uradili za studente. Niko takva dešavanja za  horde mladih poluintelektualaca nije organizovao.

I kako da se nadamo svi zajendo sa vama folirantima (koji ste kao protiv DPS-a) da maknemo ovaj šljam, ako DPS svijet ostaje i opstaje na tonama mladih poluintelektualaca, anusa u usponu i konformista koji su sasvim zadovoljni da plešu po ritmu Đokinih, Kikijevih, Zerinih i Bajaginih nota.

Sledeća DPS tribina je u personifikaciji Momčila Bajagića Bajage, čiju su pjesmu ,,Pada vlada“ pjevali mnogi na studentskim i građanskim protestima početkom godine. Strašno sam nestrpljiv da vidim hoće li pjevati tu numeru i iskreno ne znam šta bi bilo gore – da pjeva ili da ne pjeva. Ali ako je bude pjevao to će biti još jedno obesmišljavanje svega što je protiv DPS-a i tu najviše saučestvuju mladi konformisti, koje će još jednom preći preko sebe za šačicu ,,hleba i igara“. Ako se bude čula ta pjesma, to će biti do sada najveći  trijunf  DPS-a.

Napomene:

*Cincumilati - penetrirati, hoblovati... uglavnom oble završetke leđa
*Rastrincupuje - cincumilanje uz coktanje (blaženi katninjus)

Mad Ted