Ne pomaže...

Potonji izbori i slavlje u Tivtu i Herceg Novom me vrati u velike golgeterske dane DPS-a. Kad god bi pobijedili na nekim od izbora slavilo bi se u ,,dva kovčega“ do zore uz pjesmu ,,Ne pomaže voda majko...“

I sad mi pade na pamet koliko je to u stvari simpotomatično: pjesma koja fatumski poručuje da pomoći nema i stara vladina zgrada simboličnog i jezivog naziva. Da imamo u vidu samo pjesmu o bespomoćnosti, poruka bi se i nekako mogla tumačiti kroz više prizmi, ali kada su tu i dva mrtvačka sanduka kojima se toliko godina klanjamo i nikako da ih sahranimo i u zemlju zatrpamo, onda je simptom vrlo jasan: ,,ne pomaže gospodo ni voda, ni ljekari, ni travari i šamani... mi smo vaš tumor neprebolni i nikad nas mać nećete. Pukla vam je pogibija!“

Tako bi se mogla rezimirat poruka iz kovčeg-zgrade u  koju se nakoti mlada povampirena (post)komunistička banda.

2012ta je godina. Vele ljudi 20 godina ih trpimo. Meni se čini da sve ovo traje mnogo duže. A i vi razmislite – najmlađi premijer u Evropi, a već sijed. Da kažemo da je mlad osijedio, ne znam koliko je to kliše. A da smo ga nervirali ovih godina, nismo, no smo najbolji bili. Da mu je loše bilo, nije, no smo mu klistirali anus đe smo god stigli...

Nego, kako god obrneš nešto nije u redu, crveni vampiri i dalje piju krv i pomoći tu nema. Jedino glogov kolac?