Novela o protestima
- Što radiš brate, ’oćemo li se gledat?
- Evo, nemam ti se kad za nos uhvatit, sve po nekih protesta... ajde javljam ti se, samo da skoknem do jednog protesta tu na petnaest minuta, neće to dugo... brzo ću...
Čudne su se stvari dešavale u Podgorici gradu, oktobra mjeseca. Jesen stiže, zlatno nas lišće baca u romantična i patetična sanjarenja... svi bismo htjeli biti malo heroji, a sada će i zima pa valja naći i neki vid zabave. I tako mladi ljudi, koji pohađaju škole visokog obrazovanja nađoše novu vrstu zabave i vid društvene svjesnosti – glumatanje osviješćenih individua – protesti. I tako počeše da se pišu istorijske novele o protestima mladih ,,prvi put u Crnoj Gori“.
Eh. Ali ode i taj oktobar. Uvijek nas nešto gane. I on je sada na izdisaju kao studentski dah i potentnost. Igrasmo se svjesnih individua, malih revolucionara... Organizovasmo proteste kao partije klikera iza zgrade; kao nekad imućne kuće – svaka svoj bal. Tako i mi, svako svoj protest, svako svoju partiju klikera, svako svoj način da izvede društvo na slikanje za FB. Divna omladina, sa velikim osmijehom razvučenim na licu – budućnost naše domovine.
Kao i uvijek, kod nas oktobar počinje petog oktobra. E onda su nam crvi u dupetu, ne drži nas mjesto. Demokratija prosto kulja našim venama. Oćemo na ulice. Kao nekad u Beogradu, tom starom Jerusalimu i idealu našeg noćnog života, školovanja, košnici uzora.... Pa izađosmo i mi. Kao i oni na Vol Stritu, i oni po Grčkoj, pa i oni sa sjajnom završnicom u Libiji. I u Crnoj Gori se zabilježi nevjerovatan broj protesta. Protesta kao palente ili kako kod nas narodski kažu – instant kačamak. Brzo za spremi, a brzo i zasiti.
I bi tako. Jedan, pa drugi, pa treći... sve neki protesti u režijama različitih ljudi. Osjećao sam se kao kad cirkus dođe u grad – veliko oduševljenje, a onda nema slonova i nosoroga, samo dva mršava majmuna i jedno magare. Protest koji traje na pola sata dok su dekani(ce) i profesori(ce) na pauzi, ili još nisu ni došli na posao. Da budem tačniji, na Pravnom fakultetu je organizovana ,,okupacija“ hola dok su profesori na vijeću, sa sve podrškom bivšeg kontroverznog dekana. Kakvo sranje. I rekoše, to je tek početak. Pa kad opet bude vijeće ili odsutan dekan, opet će pravit nešto. Nego, sada će novembar, pa će biti više kolokvijuma i obaveza, pa se vidimo neke druge prilike . Na protestu, naravno.
Da neko ne pomisli da imam nešto protiv protesta i da ne dam na naše gospodare. Na protiv, drago mi je što se omladinsko dupe pomjerilo bar simbolično. Makar i ovako jalovo i mlako. Makar i dobro proračunato od strane nekolicine mladih, balavih studentskih kvazioligarha koji sebi tabaju put našim tabanima. Makar to bila toliko mrtva akcija gmizanja mladih zombija po ulicama. Nema veze, kad bolje ne može. Sjutra možda opet budem imao izgovor da doručkujem u gradu. Moj voćni jogurt, ja i stotina (ili par desetina) mlakih studenata da zahtijevamo ,,svoja” prava. Iskoristićemo dok ne bude bilo profesora da ,,blokiramo“ fakultet. Iako sam blagi skeptik, moji senzori su otvoreni za sve pozitivno. Jogurt uzimam hladan, sa komadima višnje, naravno da zasladim hod ,,ogorčenih, svjesnih, potentnih...“
No comments:
Post a Comment