Wednesday, October 29, 2014

Blogofanzin, Milo i pokojni Kant

(jedan tekst s nogu...)

Politički korektno govoreći Milo Đukanović 1 i 2, postoje onoliko koliko postoje Željko Ivanović (1 i 2) i Marko Milačić (1 i 2). 

Koliko su novinari na isto pitanje napravili još jednu priču, naslov i spasili svoj radni dan, jer će urednik bit zadovoljan njihovimbespogovornim vojničko-lojalnim manevrom? Koliko su mediji na jednu te istu frazu napravili još jednu top vijest; još jedan naslov "sa odjekom"? Sve je isto, frazeologija vlada i burgija sve vitalno što pokušava da opstane u svijesti i inteligenciji naroda, odnosno građanstva. Vokabular je sve uži i uži, fraze su sve jednostavnije i jednostavnije, te se kao takve vrte u krug, do beskraja, do mučnine, nagona za povraćanje. I što je najgore, svi se i dalje pecaju na  isti mamac, na istu caku, na isto mjesto. Jednostavno, najveći problem je kad u društvu ima dosta priganica, koje, ama baš vole da se prže. I to je super, to je profitabilno tle.

Posle ultimativnih dihotomnih (dualnnih?)  postojanja svakog mogućeg fenomena u crnoj gori (dakle dobro poznate dvije crkve, dva univerziteta, dvije familije, dva predsjednika, dva gej lobija, dva crnogorska jezika...) sada se otkrilo da postoje i dva Mila Đukanovića, dva Marka Milačića i dva Željka Ivanovića.

Za razliku od ovih, do sada poznatih šizofrenih fenomena, koji se isključuju i negiraju sa samim sobom; ova poslednja tri aktera naše male drame, unutar sebe se ne isključuju. Marko putinofil ne iskljjučuje Marka milofoba; Željko obamofil iliti putinofob ne isključuje Željka milofoba i Željka milofila. U svemu tome, Milo Đukanović u ovom kontekstu postoji (a i da ne zna) čisto kantovski. On ne proizvodi ni sebe 1 (Milo 1)  ni sebe 2 (Milo 2). On je subjekt, samo onoliko koliko  je objekt (sada već hajzenbergovski, sa aspekta posmatrača, opa!); dakle on nastaje iz refleksije ukrštenih (duplih) hemisfera Marka 1 i 2; i Željka 1 i 2; što će reći da ontološki, Milo i ne postoji kao akter, subjekt, već kao zamišljeni svijet, otjelotvoren, vaspostavljen u nama (kao mikrokosmosima), te stoga, kao takav bivstvuje transformativno i transedentno (kao i transpolitički i transseksualno), što će reći da je Milo hermafrodit, ali koji ne postoji realno. Kako?

Riječju i metodom naopačke postavljenog kopernikanskog obrta  Željko 1 i 2; i Marko 1 i 2, izbacili su sebe kao subjekte iz centra saznanja i stavili svoje refleksije Mila 1 i 2 u centar saznanja; a kako je Kant subjektu u procesu saznanja (onom u pomenutom centru) dao glavnu ulogu, to će reći da pored toga što Milo 1 i 2, imaju glavnu ulogu u svom ovom monadnom ustrojstvu, i  tako, Milo 1 i 2, kao subjekt koji aktivno saznaje i po kojem se objekti upravljaju (Marko i Željko) saznaje svu četvoricu Marka i Željka. 

Na koncu, subjektove moći saznanja diktiraju samo postojanje predmeta saznanja, tj objekta (tj, Marka i Željka po 1 i 2), što će reći da u slučaju slabe misaone forme subjekta, dolazimo do toga da Marko 1 i 2; i Željko 1 i 2, zapravo ne postoje.


Politički korektno govoreći Milo Đukanović 1 i 2, postoji onoliko koliko postoje Željko Ivanović (1 i 2) i Marko Milačić (1 i 2). Da njih nema, vjerujte, kao da nema ni dobrog dijela imbecilnog malograđanstva crne gore;  političkih, kafanskih, ideoloških i fesbučarskih morona, ne bi postojao ni Milo Đukanović, onakav kavim ga vidi bilo koji tabor u Crnoj Gori. A ne bi postojao ni Blogofanzin.

Milo Đukanović i Blogofanzin, jedine su dvije svijetle tačke crne gore.

Mad Ted
nezavisni analitičar

1 comment: