Wednesday, April 10, 2013

Malo slovo o vašarskim protestima



Tačnije, ovo bi bilo brzo, ali malo duže slovo o svim besmislicama koje sami sebi dozvoljavamo. Prije svega pričam o generalno sistemskom problemu, o defektnom šablonu po kojem smo svi pristali da funkcionišemo i ni jednom nismo doveli isti u pitanje. Gospodo, način izražavanja Vaše (naše) slobodne volje, bunta, stvaralaštva, otpora... već je isprogramiran i konstruisan tako da šta god kažete/uradite, ne izlazi iz benignog opsega, bezopasnog i čak afirmativnog za sistem i njegovo funkcionisanje.
Prije nego li zaključim da ću da postanem kao Slavko Perović i sve pošaljem u PM, da primijetim i retorički pitam nešto:

Hoće li se desiti još jedan protest koji će da završi kao studentski? I je li to nama dolazi kao po sezonama. Npr, februar je bio sezona parenja, sad bi trebalo malo sezona šetanja...

Kao neko koga konstantno predstavljaju kao jednog od organizatora studentskih protesta i od čega mi se drobovi prevrću; kao neko ko vam tvrdi da je finiš tih protesta i ulivanje u tzv građanski protest na čelu sa MANSK, najveći fijasko slobode u istoriji; kao neko ko uvijek zagovara vaninstitucionalnu borbu protiv sistema, koji kao podvalu svakog dana koristi floskulu "insitucije sistema", upozoravam vas da se ne smije dopustiti da protest bude institucionalizovan, personalizovan ili označen kao ,,u organizaciji "tog i tog"".

Prva opasnost ovakvih gluposti je
- što se odmah obesmišljava protest, koji treba da bude demonstracija građanske volje i nezadovoljstva;
- što se slabi oštrica takvog protesta.
- što mogu da  se dese stvari kao u neslavnoj organizaciji MANS-a gdje se desilo da se svaki potencijal amortizuje "dignitetom organizatora".

To vam je najjednostavnije opisati: ,,Nemojte molim vas nešto slomiti, ili kakvu frku napraviti,  jer to mi organizujemo pa da posle nas ne cimaju ili diskreditiju".
Takvi protesti gospodo, kurca ne valjaju. Protesti su spontanost i silina; kada imperativ slobode bude toliko nezaustavljiv da pendrek mora paranoično da radi. Protesti su masa, ali i grupa svjesnih individua.

Primjećujem da se pravi nekoliko FB grupa u vezi sa budućim protestima. Ja sam ZA. Za svaku akciju koja mobiliše volju, slobodu i antisistemsku namjeru. Pogotovo sam za disperzivne male akcije koje će se sliti u jednu veliku bujicu koja nije uniformisana.  Ali, nemojte dopustiti da se kroz te našminkane grupe i presmiješne im nazive,  protestima priđe kao nekakvoj Gej paradi koja treba da se organizuje i na koju "imamo pravo".

A SVE MI TO LIČI NA JOŠ JEDNU ŠARADU I NA JOŠ JEDAN KOMPROMIS.

I ŠTA ZNAČI PORUKA IZ OPOZICIJE: BOJKOTOVAĆEMO PARLAMENT DO KONAČNE ODLUKE O IZBORIMA?

Znači li to da će se parlament bojkotovati par dana, a kad se donese odluka, bez obzira da li je pozitivna ili ne, parlamentarci se vraćaju u Skupštinu i kuknjava se nastavlja?

Sa ovom pobjedom (makar u kontekstu nikad većeg broja osvojenih glasova) sad imamo pol poziciju da se sprovede ideja o bojkotu koja se već toliko vremena zagovara. A ona podrazumijeva sinhronizaciju proteta i građanskog zahtjeva sa jedne strane, i bojkot insitucija i prazne opozicione klupe u parlamentu, sa druge strane. Narod i političari na ulicama i svakodnevno opsijedanje grada i držanje policije i sistema u konstantnoj nervozi, paranoji i nategnutim živcima.

I sve subverzivne radnje po gradu, naravno. Jebite policijske njuške u dupe i usprotivite se legalizovanom i legitimisanom totalitarizmu. Jer mi već sada imamo problem sa Orvelovkom i Hakslijevskom disutopijom. Realnost je iskrivljena; igrači koji kreiraju javni i politički život (bilo iz vlasti ili opozicije) su isto programirani kiborzi koji su dio spektakla.

Zapamtite, svako od nas, je odgovoran za svoju slobodu. I ako čekate da se nacrta na nekoj tavli formacija i taktika i da se da znak za realizaciju, imaćete samo još jednu šetnju po gradu, par slika iz novina i tone pametovanja i izdrkavanja iza maštovitih nikova  po internet portalima.


Mad MAD TED

3 comments:

  1. Protesti imaju smisla ako i samo ako:

    - odjebu sve mandiće, daniloviće, lekiće, medojeviće i slične "opozicione" šupčine, jer za razliku od nas oni imaju mnogo toga da izgube
    - budu kontinuirani, kreativni, disperzivni, decentralizovani, a ne na nivou predstava dječjeg saveza kao ona žuta vanjina šarada
    - imaju jasne i direktne zahtjeve i ne pristaju na ustupke i trule kompromise
    - imaju iza sebe dovoljno brojnu masu sa dovoljno onoga između nogu, da se ne razbježe na prvi malo žešći odgovor diktature

    ReplyDelete
  2. Odlično Gligor, pretpostavljam da si ti jedan od ovih koji imaju dovoljno onoga između nogu i imaš ideju kako:

    - iza sebe imati dovoljno brojnu masu;
    - kako proteste učiniti kreativnijim i kontinuiranijim i, konačno,
    - kako reagovati na malo žešće odgovore diktature, umjesto "razbježati se", kao što tvrdiš da je do sada bio slučaj.
    Naravno, mislim na vrlo konkretne predloge i strategiju.

    Isto može da nam sugeriše i autor teksta koji nam je gore ukazao jedino na svoju darovitost za naširoko pisanje, ili kako građani Podgorice vole to da kažu, "palamuđenje".

    ReplyDelete
    Replies
    1. Možeš da mi ispalamudiš jaja jezikom. A i da mi ispušiš kurac ;) Malo samo <3

      Delete