Još jedno krme na Životinjskoj farmi

U tome je jedina poenta i ništa više. (Viktorijo Badžo, Darko Šukoviću i Sveto Maroviću, ovaj tekst ne morate da čitate. Stvarno vas ovaj mjesec ostavljamo na mir).

Naime, da se odma razumijemo: Depardje nije Pamela Anderson, bez obzira na obimnost sisa, samim tim, pomenuti oblik života i nije toliko interesantan, pogotovo ne posle tri dana prežvakavanja razloga, citata i njegove masne pojave. Mnogo je bitniji žamor provincijalizma, po ko zna koji put. Te da se osvrnemo.

Po ko zna koji put crnogorska provincija je uzavrela. Opet je u našu kasabu nanio put neke bjelosvjetske putnike i opet: „Stranac! Stranac!“, povikaše seljaci.

Mudoglodači koji 23 godine dopuštaju da ih natiče jedna te ista vlast; mlitavi beskičmenjaci koji oponašaju moderne, svjetske „individue“, koje u XXI vijeku uspješno izgradiše još jedan, tradiocionalni, kult ličnosti u mudatih i slobodarskih crnogoraca, opet se dadoše u čaršijske priče.

Opet puč i polusvijet provincijski pade na jeftin spektakl. Gospodo jadna, da smo i malo zdravo društvo, dolazak Depardjea ili bilo kog drugog zanatlije iz nama predimenzioniranih svjetova ne bi izazvao ništa do tek jedva primjetnu dozu bolekurčine. Samo u malom selu, kao što je naše, i među jadnom rajom kao što je naša se primjećuju gospodarske kočije koje su u prolazu.

Da li je moguće da svaki trivijalni trik može da vam odvuče pažnju degenerici jedni civilizacijski. U danima kad Dakićevci traže dio kolača, jer dovedoše aktuelni režim; kada je najavljeno novo reketiranje od strane državnog Levijatana,  u vidu oporezovanja vaših bijednih plata ili rigoroznijih, ala Kraljević Marko „putnih taksi“, vas zanima da li je jedno krme došlo kod ostalih krmadi da omasti mušeme luksuznih hotela i podigne svoju lojavu mišicu grleći malog peška Aleksandra Bogdanovića Cupija, šefa, kako reče Depardje „onoga na C. što ne radi“, misleći na jadno Cetinje.

Naravno, svita koja dočeka Žerara, nasmija se slatko dok im Depardje osmatraše guze sa anusima raširenim koliko prečnik Lovćena. I Depardje zaključi zašto nije mogao kupiti Crnu Goru. Zato što ona dođe kao hartija od vrijednosti: i ima je i nema je. Rasprodata je, ali je i u anusu glavnog šefa. Depardje nije mogao da je izvuče odatle, na šta mu se glavonja kroz smiješak izvini i reče da se stisnuo do hladnoće.

I sva se krmad nasmijaše. Slatko. A ostale, manje jednake životinje ostaše da žvaću priče i internetom i kafanama zabrujaše svakojaki komentari i mudrotočiva.

Mad Ted