Poplavljeno Cetinje!!!

Ne Goro Crna! Ovo ne znači da su Plavljani (stanovnici Plava) naselili Cetinje! Desilo se zapravo nešto sasvim drugo! Čudo prirode ili vremenska nepogoda, o tome će pisati istorija! Na Petrovdan, prilikom tradicionalne posjete predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića – Lovćenu, povodom obilježavanja 12. jula – Dana državnosti Crne Gore, intonirana je crnogorska državna himna. Prilikom intonacije, naš veliki državnik je zaplakao.

Sve bi međutim bilo u redu, da te suze nisu bile tolikog kalibra i gabarita, da su nakon svega nekoliko sekundi napravile ogromnu baru ispred našeg državnika. Međutim, to je bio samo početak ove strašne priče. Naš državnik je u jednom trenutku izgubio kontrolu, i nastavio je da grca u četvorostrukim suzama, nakon čega je zaplakalo i samo nebo. Suze iz oblaka su padale, zajedno sa kišom – toliko snažnom da je ubrzo sa Lovćena nabujao ogroman s(l)uzni (vodeni) talas – pravo prema Cetinju! Na Lovćenu je zavladala panika, a možete zamisliti kako je bilo onima ispod Lovćena!

Gradonačelnik Aleksandar Bogdanović je morao da prekine (odavno zakazano) ispijanje kafe sa nekoliko cetinjskih penzionerki, i da pobjegne u Budvu (u ‘’tazbinu’’), zajedno sa posterima Žerarda Depardjea i Źage Mićunovića, da bi se sklonio od prvog talasa, koji je nosio sve pred sobom. Rimski jebač – Miraš Dedajić, osudio je izdajnički postupak ove dvojice, optuživši ih da su dozvolili da ‘’njinu junačku crnogorsku krv ukalja galski plaćenik!’’ Još uvijek nismo doznali što se desilo sa sirotim penzionerkama (koje su, prema zadnjim informacijama, potopljene neđe kod Zetskog doma).

Drugi talas je u potpunosti potopio Obilića poljanu, dok je (ionako urušeni) Fakultet likovnih umjetnosti ostao bez prvog sprata. Njegov ucviljeni i uplakani dekan Nenad Šoškić je, sa transparentom ‘’Naprijed’’, tjerao Cetinjane od sebe i govorio im da se upute prema predsjedničkoj rezidenciji kako bi spasili našu prvu damu – Filipa Vujanovića.

Treći i najveći talas se kretao prema Cetinjskom manastiru. Mitropolit crnogorski Amfilohije je pokušao da ga zaustavi sa nekoliko kletvi (ne bi li se ovaj val vratio nazad, i srušio mauzolej) – međutim bezuspješno! Dobar dio manastira je potopljen, nakon čega je organizovana molitva iznad manastira (kod nekadašnje Tablje), kako bi se voda što prije povukla prema mauzoleju!

Rade Vojvodić je greškom uputio telegram saučešća familiji feštađuna i magistra Miomira Maroša, misleći da je ovaj nastradao – jer je toga dana bilo planirano da kuša pršut u Dodoše; nego, srećom, Maroš je izgleda pohodio nekakvu kupusijadu u Vasojeviće, pa je izbjegao potop!

 A na površini vode mogle su se viđeti tužne scene… Plovile su tiho i stidljivo poznate slike Tiha Vujovića (nekoliko verzija ‘’Marlen’’), koje je pokušavao da spasi Aleksandar Čilikov (i to bočnim plivanjem). Aleksandar Radunović ‘’Popaj’’ je samo ozbiljno prokomentarisao: ‘’Sada je konačno, zbog patetičnog Ranka Krivokapića, moj nadimak dobio smisao!’’ Ipak, crnogorska državna zastava je ostala nepotpoljena i nedodirljiva, na dvorskim i institucionalnim jarbolima. Nakon što je vidio ovu scenu, naš državnik Ranko Krivokapić se dodatno rasplakao što je izazvalo nove s(l)uzne talase, koji su (prema našim informacijama), ovaj put izazvali još već poplave. Srećom, svi Cetinjani znaju da plivaju (blizu im je Kotor), te zato nije bilo ljudskih žrtava.

Slavko Perović je, iz Praga, prokleo Ranka Krivokapića, što je uništio slobodarsko Cetinje i za sve dodatno optužio američke obavještajne službe; dok je izdajnik Marko Vešović u ‘’Sarajevskim sveskama’’ uporedio sudbinu ‘’eks-teritorijalnog’’ Cetinja sa sudbinom Atlantide.

Neka nam je srećan 12. jul – dragi pičići i kurčići!