Ljudska prava u Crnoj Gori. To vam je jedna karikatura koja sjeni i samu grotesku. Naime, ta toliko prežvakana konstrukcija je u stvari najbolji pandan za razne malverzacije, foliranja i manipulacije i jednostavno taj korpus predstavlja jednu vrstu zlatne koke od koje čerupaju uglavnom oni najnesposobniji i najveći foliranti. To je teren za teške oportuniste.
I ljudska prava se uglavnom svode na sledeće: ima tamo nekoliko nesretnika koji muku muče sa svojim životima i socijalnim okruženjem... od prije koju godinu smo saznali da ta priča može da se unovči, te, napravimo mi neki projekat za spas tih ljudi. Uglavnom serimo o ,,podizanju svijesti“ u građana da je to loše. Podizanjem svijseti grdne pare ćemo da zaradimo i „poslaćemo poruku“. Strašno vrijednu i upotrebljivu poruku. Ostalo kako ispadne, bitno je da drmnemo pare neke...
Scena je zamračena. Hodnik. Tišina. Čiviluk sa lijeve strane. Sa desne plakar kojem tu nije mjesto. Privremeno je tu, ali roditelji nemaju vremena da ga premjeste ili izbace. Od nasilne atmosfere u porodici, ništa ne funkcioniše te se ni feng šui ne poštuje.
Dijete koje ulazi u kuću, kako možete zaključiti - je dijete ostavljeno na milost i nemilost ulici i sopstvenom snalaženju. Dijete je malo mutavo i zbog toga, kao i zbog zadirkivanja starijeg brata – istraumirano.
Dijete ulazi oprezno u kuću. Prava surova realnost za nejga počinje tek po povratku iz škole. Daleko od svojih veselih drugara iz srećnih porodica.
Stoji pored vrata koja još nije zatvorio i osluškuje. Već pet minuta je tu. (ta scena u filmu je malo monotona, ali ipak napeta) kači svoj đubretarac i...
Aaarghhhh!
Napadnuto je od najstarijeg brata! Muzika se u pozadini dramatično pojačava. Ali ubrzo saznajemo da to nije filmska interpunkcijska muzika, već sestra u drugoj sobi pojačava plejer da ne sluša porodično nasilje. Nekad sklupčana u ledenom ćošku sobe, pokušava da utone u agresivne akorde teške muzike; a nekad jednostavno, anksiozno trlja nezrelu vaginu ružom za usne, tošibinom baterijom od četiri i po volta ili jednostavno uzme neku od maketica Krivog tornja iz Pize ili grčkog Akropolja koje je sakupljala na ekskurzijama. U samoubilačkom drkanju je spas.
U hodniku, tjenice dječaka dječaka na vratima su od straha dostigle mačje performanse. U vidno polje se pojavljuje robusna silueta starijeg ukućanina. Stariji brat je naoružan plastičnim mačem i plastičnim lukom i strijelama sa gumenim završetkom.
Dijete se brani od bratoubilačkog mača. Batrga se i hvata instiktivno za sve oko sebe. Preplašeno drži mač namijenjen njegovoj tintari i cvili. Stariji brat ne može da isuka mač iz ruku mu i poseže za lukom i strijelama.
Prva strijela je završila u čelo. Ostala je na čelu dok mali brat galopirajući četvoroške bježi ka kupatilu. Iz kupatila izlijeće srednji brat, sputan kanapom za sušenje veša i stazicom iz kupatila. Urlajući za pomoć i bljujući nenormalne količine nasilno unesenog piva Tiberijevom metodom, posrće gledajući prizor u hodniku.
Predpostavljate, srednji brat je gej. Tek on trpi veliku diskriminaciju zbog svoje seksualne orjentacije.
Mali brat izbezumljen pada u zagrljaj zavezanom bratu. Zavezani brat pada preko traumiranoh najmlađeg. Strijela sa čela se odlijepila. Oni su na gomili. Najstariji brat prilazi sa gumenim dinosaurusom i bocom piva. Dva sputana brata vrište.
Ding dong.
Prekid napetosti. Najstariji brat bježi spuštenih gaća. Otac otvara nezaključana vrata. Vidi braću na gomili.
,,Opet oćeš da jebeš brata! I smrdiš na pivo!“ Sad otac nepravedno optužuje gej sina, ne sluteći da je najstariji htio sve da ih pospremi u bulju. Bocom i kitom.
Otac ih satire od kurca i batina. Odlazi. Dolazi najstariji brat, cerekajući se i srednjeg, gej brata, poliva pivom. I mlađi traži pivo. Dobija i on pivo. Na podu hodnika, nekoliko minuta kasnije sjede tri pijana ogorčena djeteta. Izjebana u život. Bolje da je tata izdrkao, no ih rodio.
Ulazi i majka. Oči su im krvave. Kreću da je odvale od batine što se još nije razvela od tog idiota. Dramska pauza. U sestrinoj sobi je stala muzika. Napeta atmosfera. Čuje se setrin uzdah.
Majka shvata zajebanu situaciju u hodniku i uzima kišobran sa čiviluka.
Sa druge strane, kao u trejleru za Warcraft III urliču mali orci - ,,Kurvoooo“
U to, ulijeće na bojno polje i otac:
Pederiiii, ne psujte majku, samo ja mogu da je psujem i bijem.
Kasapnica u hodniku. Svi leže polumrtvi kupeći svoja crijeva sa tepiha.
Kraj filma.
Idu titlovi
,,Zaustavimo nasilje u porodicama. To je društveni problem, problem svih nas“
Publika plače, Dubravka Uljarević kupi aplauze i dobija ček od 20 hiljada eura, za zasluge. Volonteri odlaze kući, puni nekog finog osjećanja da su još nekom pomogli u ovim surovim vremenima. Oni kojima je tebalo pomoći, sa snenim smješkom u očima skapavaju od gladi, hladnoće i batina po ledenim ulicama i propalim barakama.
Srećan kraj. Živjela ljudska prava.
Mad Ted
No comments:
Post a Comment