Jeftin proizvod

Čitaoče, čitaoče dragi; građanine Crne Gore, žrtvo navika, ego-nagona, lošeg društvenog ukusa, komfora, oportunizma, opet si se upecao. Na trik. Kao i uvijek, kao i svuda, na jeftin trik svojstven (masovnim) medijima, zabetoniranim, armiranim u konzumerističko društvo; u laku kvaku. Opet si bio žrtva svoje provincijalne, ali i potrošačke lakomislenosti; lakom na „građanske“, intelektualne, moralne, kulturne, duhovne bagatele. Baklave.

No pasaran hermano

Izvjesni „kraljone“ moj brat, je uspio predhodnih dana da pogazi sve ono što ja pričam. Naime, odjeknulo je internetom i društvenim mrežama da je pomenuti, iako moj brat, umalo zabaštinio nešto malo antigrađanskog gesta, doduše u žaru borbe i odbrani građanskih tekovina koje nemilosrdno i maestralno Branim; te je posegao za prijetnjama na fejsbuku, bacanjem bombi na poslastičarnice i šenlučenjem u liku i djelu dvoje naslednika Brana Mićunovića mog rođaka po imenoj liniji, (od istoimenog pretka Brana kojio je proizveo sve Brane u Crnoj Gori i Srbiji).

Pecanje i koketiranje

Moto „pecanje stada i koketiranje sa stadom“, je ono čega se svaki masovni medij pridržava;  navika i gest kojem se uredništva i novinari priklanjaju.  Prvo pitanje, koje u Crnoj Gori sebi postavlja svaki „ozbiljan“ medij  je „šta najbolje prolazi?“ i šta je to najmanje bolno i džombasto čime će završiti posao za današnji dan.

Smokovački sataraš

Sinteza svih oksimorona u iskrivljenoj i prelomljenoj stvarnosti male Crne Gore. Kritika, kontra-kritka; ljudska prava, ljudska prava, ljudskija od ljudskih; Dara sa Smokovca, Hašiš Tači; opadanje mesa; odsutni Branko Radulović sa 400 000 crnogoraca u džepu; uspavani dežurni seratori; par parola "ubij Šiptara"; Amfilohije (i opet opadanje mesa) i Slobodan Milošević; itd.. Kako ne ostat lud?

Kontra-purgatorij

(Nomadi u ćorsokaku)

Nije bilo davno kada smo ekstatički prionuli na spremanje zimnice; zaliha za pregrmiti ciču-zimu.  Simbolično, dana 29. novembra, dana neke tamo Jugoslavije, kažu najvećeg tora na Balkanu. Jutarnji motivi slane koja je opalila ogrezlu zemlju i jutro; tema: klanje prispjelih svinja i goveda. Jednom riječju – umjetnost.

Crna Gora ima riječ: Charlie Hebdo

Prvo pitanje pri posmatranju ove famozne Šarli zavrzlame je pitanje razloga, zašto iko u CG priča o šarliju definišući se kao ovaj ili onaj, kada ljudi, kamenjarci jednostavno ne znaju ni šta je satira ni šta je sprdnja, ni šta je otpor. O geopolitici, religijama, pravdi, društvenoj osviješćenosti - ne treba ni komentarisati crnogorsko znanje. 

Demant

"Devetog oktobra, na javnom času... sam u ime podrške studentskom pokretu koji nastaje,
 zanesen atmosferom koja je vladala, 

iznio navode koji se ne mogu potkrijepiti uvidom u Registar privrednih subjekata Crne Gore. 
Tim povodom sam saopštio da je stvarni vlasnik kafe bara 'Tijen', Ivica Todorović, 

stvarni vlasnik lokala 'Tarantino', Sava Rakočević, a vlasnik agencije 'U stan za dan', bivši povjerenik Ekonomskog 

fakulteta, Ilija Kaluđerović. 

Neumjesno je bilo sa moje strane što sam iskoristio priče koje sam u toku studija dobijao iz raznih izvora, da bih studentima i okupljenima na javnom času, dočarao zašto smatram da

 Studentski parlament ne radi kako treba svoj posao", naveo je Koković u pismu proslijeđenom medijima

. 

Negacija sebe kao prototip sistemski poželjnog čovjeka u CG bila bi poenta cijelog osvrta na autodemant jednog od studentskih „lidera“ kako  danas, mi crnogorci volimo tepat međusobno.

Demant. Mladi student Marko Koković. Ne znam da li da ga napadam ili da ga zaštitim.  To je izvjesno jedina logika i očekivanje u javnoj sferi Crne Gore kada je u pitanju plasiranje određene poruke: napad ili odbrana; crno ili bijelo. Ipak ovdje je izvrsna prilika za prikaz generalne crnogorske situacije u malom. 

Čarobni frulaši i srećne okolnosti

Moj bijesni i neuki mozak u jedan dan udariše dva glasa iz najdubljih košmara sociopatologije; dva glasa iz nejnemogućijih dimenzija ljudske imbecilnosti. Naime, 1) Ratko Božović (kurtonolog od Triglava do Đevđelije) je napisao knjigu o psima (opet!). 

Mučna istina o batinama

Danas se širom svijeta Obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Nasilje nad ženama je jedan od najtežih oblika kršenja ljudskih prava i sloboda, gdje je ugroženo pravo na život, slobodu, ali i psihički i fizički integritet žrtve.

Najnovija istraživanja pokazuju da najveći procenat žena koje dobijaju batine korelira sa procentom onih koje poznaju Ljilju Raičević i obrnuto: veliki broj posjetiteljki sigurne ženske kuće (SŽK) dobija batine. Kako eksperti komentarišu to je činenica koja se ne može pobiti.

U dobro poznatom Blogofanzinovom diskursu analize društvenih malera i talismana, upućujemo javnost u nova, spektakularna istraživanja nedavno vaskrslog Mikoša Bešlija i "gledača" djece Sava Kentere.

Blogofanzin, Milo i pokojni Kant

(jedan tekst s nogu...)

Politički korektno govoreći Milo Đukanović 1 i 2, postoje onoliko koliko postoje Željko Ivanović (1 i 2) i Marko Milačić (1 i 2). 

Na periferiji: Festival voajerstva i morala

Potonji događaji, ne i jedini, u poslednjoj četvrtini vijeka inspirisali su jednu grupu kreativnih, ali gladnih čobana, pčelara i travara na malenoj periferiji Podgorice da organizuju festival voajerstva i post  festum moralisanja.

U skladu sa opštom progresijom društvene perverzije, pedofilije, reketiranja, bacanja bombi,  ubistava itd, ali i opšteg društvenog fetiša za smrtnom kaznom raznih moralista, uzornih nevinašaca i mnogih drugih poslenika komentarisanja po internetu, d.o.o. Blogofanzin će od desetog avgusta na poljanama i šumarcima podgoričke periferije organizovati  Monstrumijadu iliti Otmičarijadu, silovateljijadu i homicidijadu.