Federiko Felini bi imao oko za nas, da snima, nas građanske patuljke sa pelenama kako rastežemo to malo života u iluzijama od revolucije i moralnog fundamentalizma do hvatanja boga za jaja. Ustajala jaja se uglavnom usmrde. To se može vidjeti kratkim zavirivanjem u gaće ili ovjerom poslednjeg kontigenta vaskršnjih jaja, megalomanski farbanih u stotinama komada iz isto toliko pucanja guza jadne crnogorske peradi. To se može vidjeti jedva dočekanim izborima i groteskama koje su počele da štrckaju iz političkih tabora pokrenuvši polako i zagrijavanje političko-analitičke mašine u javnosti.