Nekoliko dana prije izbora na kojima je apsolutni favorit i novi stari pobjednik, vođa magaraca i crnogorski lav, Filip Vujanović, izašao je našoj redakciji u susret za par „kežual“ pitanja i toliko nemuštih i mutavih odgovora. Uz šoljicu okrepljujuće kafe napravimo intervju. Filip Vujanović koji je inače mirisao na tek otvorenu kesu dobre kafe, u prisnim scenama, otvorio je srce. Pored nezadovoljstva drugarskim odnosima u partiji, Filip nam u toplom razgovoru otkriva svoje strasti i hobije. Kako kaže, najviše voli da kuje čekićem.
„Kad sam jednom bio na amejičkoj bejzi, dali su mi jedan stjašan čekić da bijem sa njim. I sve sam tamo pojomio. I dan danas pjoživljavam taj tjenutak.. Osjećao sam se kao Toj, onaj bog nojveški.
Od tada, kako kaže, posvetio se kolekcionarstvu čekića svih oblika i veličina; od onog za lješnike do malja od petnaestak kilograma, kojim tuca kamenje kad ode na plac u katunsku nahiju.
Ovaj čovjek, kako statistike kažu, omiljen u narodu i ppoznat kako šeta kroz Dječju ulicu nedalko od ANB-a bez prisustva tijeločuvara, odgovara nam i na pitanje kakav je drugarski život u bivšoj komunističkoj partiji DPS i kako se slaže sa partijskim kolegama. Kako smo i pretpostavili, ovaj miroljubivi političar, naivne i dobornamjerne face, otkriva nam da se baš i ne uklapa u tekovine partije.
„Pa nisam nešto bog zna sjećan. Nemam mnogo djugova. Tu su sve neke Viktojije Badže i ostaji dupeglavci koji se kupe oko mjvica koje ih ne hjane, a ne znaju ni kojko nas je u pajjamentu. Ni ona Dojis. Sve šupci, pjavo da vam ječem.“
A kako kaže, ne voli ni novu preduzetničku inicijativu partije – pornografsku industriju mladih DPS.
Nemam komentaja, to je jebačina samo takva. Zato sam vas i pozvao da pojazgovajamo. Imam u pjanu da uzmem stvaj u svoje juke.
Čuvši da će stvar uzeti u ruke, razli se neka međumuška nelagoda u prostoriji i malo se cimnusmo i preznnojismo, i osmijeh nam zatreperi ispod brka, ali Filip mišljaše alegorijski i nastavi.
“Vjejujte da ne zabojavljam. Nikad me nisu zvaji da igjam košajke sa njima. Nikad. A umio sam ubacit. Teško mi pada sjika onog Žugića što je Mija puštao u svaki dvokojak i vezao mu vezice. Ja to ne mogu tjpjet više. I okjećem novi list. Uplatio sam tejetanu. Džabe mi je dao jedan momak jej sampjedsjednik, pa ne mojam da pjaćam.
Pa kako ste onda uplatili teretanu?
Pa nisam. Bespjatno mi je, no to tako kažem.
Na pitanje, šta misli o čovjeku koji ga je nazvao dobrom kafom, pardon, vrhunskom kafom, onom, najskupljom što se pravi od mungosovog izmeta, Vujanović nam odgovara.
On je potpuno jud. Mada kao što znate i sami, od one pjesme kad smo se svi upjašiji, od tada je bolje. Mada ne ide kod doktoja. Ja pjepojučujem onog Pekovića ili Mitjića.
Čujemo da možete tri puta?
A mogu, no me sad majo sjamota. Nije za javnost.
Znajući da će upravo da jebe javnost po treći put i da sere govna puna kafinog zrnevlja, Vujanović zaključuje.
Ja sam čisti pobjednik. Bez dijeme. I odgovaja mi taj pobjednički duh, jej sam ja jav. Javica. Tjenijam sa zlatnim javicama. U fojmi sam za ove izboje. Tjenijam jedovno.
Jas am vam nova zjatna javica. Osjećam se tako i tačka. Bez dijeme. Za život koji vjeedi.
No comments:
Post a Comment