Filip i tekovine 12. juna

"Priprema terena" i "švedski sto" !

(ili: Gastronomija i utješna nagrada lošeg jebača)

Mogu li postojati dva bolja naslova u istoriji svjetske štampe, a da nisu sklepani u crnogorskoj opozicionoj verbalnističko-retoričkoj kuhinji: „obilazak terena“ i „švedski sto“.  Dvije današnje konstrukcije u zoni sumraka, na talasima podsvjesnog refleksa: ko o čemu, opozicija o švedskim stolovima, (tonama hrane?) i obilasku terena i drugih stolova. I kako „obilazak terena“ možda najviše asocira na veterinarsku struku, simptomatično je koliko se gastronomske terminologije lansira iz tabora sada već mahom odebljalih opozicionih političara.

Nije SDP kriv, vi ste govna!

Nije vrijedno pomena, ali traje majku mu i smrdi na kilometar – opozicija. Već odavno, upravo zbog opozicije, crnogorska politička scena više je nego nezanimljiva. Ništa se ne dešava, opozicioni stratezi - ili su teški debili, ili se namrtvo dobro zajebavaju – ispucavaju jedne te iste fore "dovijavanja protiv“  vlasti. U svakom slučaju, ništa vrijedno pomena i previše mrtvo: vlast odavno nije napravila ni jedan gaf, nije pružila ni jedan povod za prozivku; jednostavno, nije ni trebalo, sve je prepustila opoziciji. 

A ovi se žestoko trude da tako i ostane, pa imamo tu situaciju sistemske opozicije i nekog novog, kvalitetnog, ali i dalje marginalizovanog opozicionog talasa. Stoga, takvo stanje stvari nikome nije inspirativno, može samo izazvati ogorčenost kod ovih nesistemskih, ali ne dovoljno za dobru reakciju koja bi zalijepila makar simboličan šamar opoziciji. 

GAFA – akronim američkog kulturnog imperijalizma

Nije na odmet nalijepiti na stranice ovog antimedija, društvenog blog-fanzina i vrlo poznatu, ali često zanemarivanu činjenicu, postojanja veoma dominantnog američkog kulturnog imperijalizma, koji je svojom očiglednošću i sveprisutnošću zaradio sebi i akronimski nadimak, ali i status aksioma, koji svakog dana neupitno žderemo. Naime u pitanju je, u poslednjih par godina nerijetko korišten izraz, takozvani GAFA – akronim američkog kulturnog imperijalizma.

Satira – riječ januara

Kako je i obećano, evo osvrta na riječ koja je obilježila mjesec januar i zagrizla komad februara. S obzirom na činjenicu da smo skloni nekim mjestimičnim fetišima  i da  se u Crnoj Gori pecamo na tzv light motive, te nam svaki mjeces obilježava jedna popularna tema ili floskula, imaćete prilike da svakog mjeseca čitate tekst posvećen temi ili riječi koja nas je najviše upecala. Biće to jedna mala hronika kolektivnih fetiša i rabljenja istih. Što se ovog mjeseca tiče, na skali rabljenog je termin „Ljevica“, ali o tom, po tom, sada odajemo počast satiri.

Pronađi jebenog uljeza

Zli pop i smiješna država

Ne zna se ko je smješniji: debeli pop koji napušta zemlju koju još nije opustošio i ubacio u kovitlace opasnosti ili sekularni seljani provincije nam, domovne mile,  koji izgaraju u opštem veselju.

Odjeknulo je danas Crnom Gorom spasonosno rešenje: protjerati debelog popa, kradljivca knjiga i ko zna čega, iz zemlje nam naše; kako bi ono navijači rekli „prve ljubavi“. I zaista to stoji kao najbolje rešenje za opasnost koja je Crnoj Gori vrijebala iz trbuha i brade jednog običnog popa, pravnika i zabavljača. 

Dosije X: Opozicione mantre i raspadanje

Kao što i Dara sa Smokovca, kako zapaše  čiju sliku, tako ga pošalje na političko groblje; tako i i naša mrčena opozicija, u suludoj borbi protiv tog strašnog bauka,  Mila Đukanovića, kad god se naoštri da razbije vlast i u jurišnom pokliču ispali kakvu motivacionu mantru, na sledećem koraku, opoziciona kola se razmontiraju i kroz prasak  i djelove koji lete unaokolo zariljava svoju njušku u oboljelo blato crnogorske zbilje.

Jeftin proizvod

Čitaoče, čitaoče dragi; građanine Crne Gore, žrtvo navika, ego-nagona, lošeg društvenog ukusa, komfora, oportunizma, opet si se upecao. Na trik. Kao i uvijek, kao i svuda, na jeftin trik svojstven (masovnim) medijima, zabetoniranim, armiranim u konzumerističko društvo; u laku kvaku. Opet si bio žrtva svoje provincijalne, ali i potrošačke lakomislenosti; lakom na „građanske“, intelektualne, moralne, kulturne, duhovne bagatele. Baklave.

No pasaran hermano

Izvjesni „kraljone“ moj brat, je uspio predhodnih dana da pogazi sve ono što ja pričam. Naime, odjeknulo je internetom i društvenim mrežama da je pomenuti, iako moj brat, umalo zabaštinio nešto malo antigrađanskog gesta, doduše u žaru borbe i odbrani građanskih tekovina koje nemilosrdno i maestralno Branim; te je posegao za prijetnjama na fejsbuku, bacanjem bombi na poslastičarnice i šenlučenjem u liku i djelu dvoje naslednika Brana Mićunovića mog rođaka po imenoj liniji, (od istoimenog pretka Brana kojio je proizveo sve Brane u Crnoj Gori i Srbiji).

Pecanje i koketiranje

Moto „pecanje stada i koketiranje sa stadom“, je ono čega se svaki masovni medij pridržava;  navika i gest kojem se uredništva i novinari priklanjaju.  Prvo pitanje, koje u Crnoj Gori sebi postavlja svaki „ozbiljan“ medij  je „šta najbolje prolazi?“ i šta je to najmanje bolno i džombasto čime će završiti posao za današnji dan.

Smokovački sataraš

Sinteza svih oksimorona u iskrivljenoj i prelomljenoj stvarnosti male Crne Gore. Kritika, kontra-kritka; ljudska prava, ljudska prava, ljudskija od ljudskih; Dara sa Smokovca, Hašiš Tači; opadanje mesa; odsutni Branko Radulović sa 400 000 crnogoraca u džepu; uspavani dežurni seratori; par parola "ubij Šiptara"; Amfilohije (i opet opadanje mesa) i Slobodan Milošević; itd.. Kako ne ostat lud?